Na kraju je to ipak bila lijepa izborna noć za predsjednika. Ne samo u Francuskoj, nego i širom svijeta, mediji su predviđali neizvjesnu izbornu trku između Emmanuela Macrona i njegove protivnice Marine Le Pen. Podrška birača je, prema rezultatima anketa, tokom posljednjih nekoliko dana bila ujednačena. Stoga je i veće bilo olakšanje njegovih pristalica u pariškoj sajamskoj dvorani u kojoj su se okupili članovi i pristalice njegove stranka Republika u pokretu (La République en Marche). Glasno oduševljenje Macronovim prvim mjestom u prvom krugu glasanja u konačnici je pokazalo dubinu neizvjesnosti među njegovim pristalicama.

Od ponedjeljka je (konačno) predizborna kampanja

Najveća strateška greška francuskog predsjednika tokom posljednjih sedmica, prema procjeni posmatrača i pristalica, bila je to što svoju kampanju praktično vodio za svojim stolom u Elizejskoj palati. Umjesto da se rukuje sa pristalicama okupljenim na trgovima i posluša zabrinutost građana, Emmanuel Macron se borio za svoj ugled na međunarodnoj sceni i satima telefonirao s ruskim predsjednikom Putinom. Predsjedavao je samitima EU-a, držao govore o evropskoj sigurnosnoj politici i ratu u Ukrajini.

No, to birače u Francuskoj zanima daleko manje nego u nekim drugim evropskim zemljama, poput Poljske ili Njemačke. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je više od polovine Francuza prvenstveno zabrinuto zbog kupovne moći, plata i rastućih cijena energije. Daleko iza toga slijede teme useljavanja, zdravstvene reforme i obrazovanje. Pri tome Macronovi birači jednostavno nisu imali osjećaj da postoji sluh za njihove brige.

Njih 71 posto smatra ga veoma predsjedničkim, što je u Francuskoj itekako bitan argument, a većina vjeruje i da je dobar u rješavanju velikih kriza. Međutim, smatraju i da je umišljen, elitistički i arogantan. A da to promijeni, Macronu su ostale tačno dvije sedmice do drugog kruga izbora koji će se održati 24. aprila. Ovog ponedjeljka on je pozvao novinare da ga prate u Department Haute de Seine, gdje želi razgovarati s biračima u malim gradovima u toj regiji. Pred njim je puno toga što treba ispraviti.

Stari stranački krajolik konačno je razbijen

Tradicionalne francuske stranke, socijalisti i konzervativci, nisu uspjele napraviti dramatičan comeback. Valérie Pécresse nije uspjela vratiti konzervativnu stranku na političku pozornicu. Ostala je ispod pet posto i morala je pozvati svoje birače da u drugom krugu izbora podrže Macrona.

Još lošije je prošla pariška gradonačelnica Anne Hidalgo, koja je socijalistima donijela manje od dva posto glasova. Oni su 2012. trijumfalno predstavili predsjednika Francoisa Hollandea. Nakon njegovog izbornog poraza, međutim, stranka se raspala i nestala u trajnoj beznačajnosti.

Na nacionalnoj razini, Zeleni u Francuskoj također su podbacili, pri čemu imaju samo regionalne uspjehe. Pionir Zelenih Yannik Jadot također je svoje glasače uputio na Macrona kako bi blokirao moguću pobjedu desnice.

S druge strane, stari ljevičarski žestoki političar Jean-Luc Mélenchon zamalo nije preuzeo drugo mjesto od Marine Le Pen i u prvom krugu je uspio uvjeriti petinu Francuza u svoju marksističko-revolucionarnu ideologiju. Obećao je da će se borba tvrde ljevice nastaviti, ali je potom izjavio: "Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše", rekao je Mélenchon, "nemojte joj davati svoje glasove". Desničari se moraju blokirati, rekao je on. Mélenchon pak nije mogao sebe natjerati da direktno pozove na izbor Emmanuela Macrona – ali je barem to bio njegov način podrške.

Le Pen djeluje mekše i manje ekstremno

Marine Le Pen je uspjela je nevjerojatnim manevrom tokom posljednjih nekoliko sedmica nekako animirati svoje birače da zaborave njenu raniju bliskost s Vladimirom Putinom. Uprkos tome što internetom kruže stare fotografije na kojima se Putin smiješi pored Marine Le Pen, kao i snimci njenih ranijih izjava u intervjuima u kojima je eksplicitno priznavala Putinovu politiku, Francuzi joj to nisu zamjerili. Ona je bez problema srdačno prihvatila izbjeglice iz Ukrajine u Francuskoj – privremeno – i cijelo pitanje migracije stavila u drugi plan.

Umjesto toga, ona je sedmicama obilazila trgove i male gradove, obećavajući Francuzima bolje plate, prijevremenu penziju ili veću minimalnu satnicu – upravo ono što većina birača želi. Istovremeno je reducirala  svoju desničarsku ekstremističku retoriku i uspjela osigurati da je tijesna većina Francuza, za razliku od izbora 2017., više ne doživljava kao prijetnju. Njen dugogodišnji proces "detoksikacije" stranke, koji je naslijedila od svog oca Jean-Marieja, za koga je Nacionalno ujedinjenje sada postalo previše stranka sredine, urodio je plodom i osigurao joj izborne glasove i prihvatanje.

Ona je svakako doprinijela i tome da je krajnje desni Eric Zemmour ostao znatno ispod očekivanja svog vrhunca s početka godine. Bivši publicista, koji je više puta osuđivan zbog govora mržnje, vodio je kampanju obojenu nacionalizmom, antisemitizmom, mržnjom prema islamu i migrantima - što su birači na kraju ocijenili kao nedostatke u ponudi desnog ekstremiste. Zemmour je obećao podršku svojoj konkurentkinji Marine Le Pen. Ostaje da se vidi hoće li ga nakon poraza i dalje u izbornoj trci podržavati njegovi finansijeri.

Macron obećava još jedan novi početak

Odaziv birača bio je nešto niži nego 2017. godine, ali sa oko 74 posto, bio je dovoljno dobar za osiguravanje demokratskog legitimiteta. Mnogo toga će sada zavisiti od toga, može li Emmanuel Macron mobilisati svoje birače za drugi krug.

Aktuelni predsjednik je u svom postizbornom obraćanju u Parizu obećao novi početak za Francuze, koji su zabrinuti zbog kupovne moći i prihoda, a posebno je apelovao na one koji su se u prvom krugu odlučili za podršku ekstremnih stranaka. On je istakao namjeru za pokretanjem zajedničkog projekta za rješavanje nejednakosti i socijalnih problema u Francuskoj.

On je to obećao još 2017., ali birači mu nisu pripisali vidljivo mjerljive uspjehe u privrednoj politici sa manjom nezaposlenošću, dosad umjerenom inflacijom, više investicija i novim radnim mjestima. Sada ih on mora bolje prodati i istovremeno obnoviti, kako bi stvorio osjećaj da će Francuzi ne samo dobiti istog, već na neki način jednog novog predsjednika.

Istovremeno, Macron je jasno odbacio desničarske ekstremiste: antisemitizam i mržnju prema muslimanima - "to nismo mi". I ponovno se izjasnio za posvećenost Evropi i saveznicima - samo zajedno s njima Francuska može biti jaka i nezavisna, rekao je Macron. Tema evropske nezavisnosti, koju je on, poslije izbora 2017., istakao u svom govoru na Sorboni, primjerice u Berlinu skoro i da nije naišla na odjek. Sada se pak pokazuje koliko je mladi predsjednik bio dalekovid – u međuvremenu je takozvana strateška nezavisnost postala popularna formulacija koja se često koristi unutar EU-a.

U Briselu i drugim evropskim prijestonicama nakon ovog prvog kruga glasanja mogao bi se čuti prvi uzdah olakšanja. Ideja o predsjednici Le Pen s jačanjem antievropskih desnih populista i ulaskom Putinove prijateljice u Elizejsku palatu predstavljala je prizor iz noćnih mora. Ali, Emmanuel Macron je svjestan da zapravo ništa nije osvojeno – sada mu preostaju dvije sedmice za žestoku borbu za svoj priželjkivani reizbor.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu