Bilo da vas djeca smjeste u dom ili sami odlučite da ostatak svog života provedete u ustanovama za zbrinjavaje starijih lica, za to ćete u BiH morati izdvojiti od 400 do 1.250 konvertibilnih maraka, koliko je potrebno izdvojiti za mjesec dana boravka u renoviranom Domu penzionera u Banjaluci.

Vlada RS je za rekonstrukciju izdvojila pet miliona maraka, a resorni ministar Nada Tešanović potvrđuje da je smještaj skup, ali da će djeca platiti razliku (!?): „Činjenica je da je dom po cijenama skup i činjenica je da će sigurno biti ljudi koji će uz svoju penziju imati mogućnost preko svoje djece, koja su dužna i obavezna da roditelje uzdržavaju, da na taj način tu cijenu ispoštuju“.

Dom za "nadprosječne" penzionere

Prosječna plata u BiH je nešto ispod 800 maraka, a penzija oko 300 maraka, pa nije teško zaključiti da ovaj dom nije za prosječnog penzionera. Generacijska solidarnost postoji u BiH, a ona se ogleda u izdvajanju za fondove penzijskog osiguranja, što je obaveza svakog zaposlenog. Sociolog Ivan Šijaković kaže da tako visoka cijena ne može da bude ekvivalent domu za stara lica već za neku komercijalnu ustanovu. Besmisleno je, kaže Šijaković, tražiti da smještaj obezbjedite nekom ko ne može to da pokrije svojom penzijom ili imovinom.

Samo 39 penzionera u RS ima penziju preko 1.300 maraka. Predsjednik Udruženja penzionera RS Rade Rakulj kaže da nisu očekivali ovakve cijene te da ih niko nije konsultovao o tome: „Nismo mi to tako zamišljali, da ćemo one siromašne potpuo istjerati“.

Penzija na penziju

Cijena smještaja u Karitasovom domu za starija lica u Banjaluci kreće se od 700 do 1.100 maraka u zavisnosti od vrste sobe i zdravstvenog stanja osobe. Većini korisnika, kojih je u domu svih nacionalnosti, u plaćanju pomažu djeca ili rođaci, a jedan od njih je i Hamid Dedić iz Donjeg Vakufa: „Meni pomognu uz moju penziju. Dodaju još jednu moju penziju“.

U ostalim gradovima u BiH cijene smještaja u domovima su prihvatljivije. Tako je cijena u domu za starija lica u Goraždu od 430 do 610, koliko mjesečno treba izdvojiti za njegu nepokretnih lica. Direktor doma Elvedin Hrelja kaže da je Centar za socijalni rad u dom smjetio dvije trećine lica, kojima je sve plaćeno, a da ostali korisnici imaju ugovorni odnos sa domom: „To je ugovorni odnos. Nije to imperativno zakonom rečeno. Penzije su otpilike oko 300 maraka ili ispod. Razlika u cijeni se u ugovoru definiše, ko će da plati“.

Ekonomska isplativost

Porodičnim zakonom kaže direkor Centra za stara lica u Mostaru Enver Pavlović, definisano je da dio participacije vrše djeca ako su u mogućnosti oko čega se vodi kompletan upravni postupak, nakon čega se utvrđuje kolika je obaveza srodnika. Najskuplja usluga je cijena u jednokrevetnoj sobi za nepokretna lica i iznosi 770 maraka iako je to cijena koja, kako kaže Pavlović, nije ekonomski isplativa: „Razmišlja se na taj način da se stvori jedna moderna  profitabilna ustanova koja neće biti svrha sama sebi već će biti tu radi korisnika“.

Cijena u privatnim domovima, čiji broj je sve veći, je od 800 do 1.300 maraka, a konkurencija je svakim danom sve veća. Međutim, s obzirom na cijene i u nekim od domova koji su u vlasništvu opština, pitanje je koliko se penzionera može odlučiti na boravak u takvoj ustanovi, bez direktne pomoći srodnika.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić