Pored pojedinih opozicionih političkih stranaka, protivljenje sporazumu Beograda i Prištine u Srbiji iskazuju i brojne desničarske i patriotske organizacije, koje svaka na svoj način iskazuju nezadovoljstvo postignutim sporazumom. Procjenjuje se ipak da će najveći izazov za vlast biti protivljenje sporazumu na samom sjeveru Kosova.

Mali kapacitet za proteste

Potencijal da se ugrozi sporazum Beograda i Prištine nije veliki, ocjenjuje za DW politički analitičar Dejan Vuk Stanković.

„Dakle, protesti, kao što vidite, nisu masovni i pitanje je koliko će oni trajati. Pri tome je bitno da li će to biti samo jednodnevne manifestacije koje će artikulisati i objaviti neslaganje određenih političkih krugova u Beogradu, ili će to biti neke akcije građanske neposlušnosti koje bi podrazumjevale kontinuirani pritisak na vlast. Meni se čini da je prva opcija mnogo izglednija, i da će to biti jednodnevni skupovi protesta protiv ovog političkog stava vlasti, a da ni na koji način to neće biti masovni i dugotrajni protesti koji su bili karakteristični za Srbiju devedesetih godina", kaže Stanković.

Posebna priča kad je riječ o prihvatanju sporazuma je stav građana i političke elite na sjeveru Kosova, ističe Dejan Vuk Stanković: „Tu mislim da će stvari ići znatno teže kada je riječ o primjeni sporazuma. I tu je potrebna jedna politička umješnost uspostavljanja komunikacije između državnog vrha i predstavnika kosovskih Srba“.

Zaboravili na implementaciju?

Generalna slabost čitavog ovog procesa je što se veoma kasno došlo na ključno pitanje implementacije tog sporazuma, kaže za DW Dušan Janjić, koordinator Foruma za etničke odnose: „Dakle, iako je Evropska unija nekako uspjela da stvar privede kraju, i da okonča taj politički dijalog, ona snosi dio odgovornosti što nije radila upravo ono što najbolje zna a to je birokratski posao. To znači planiranje implementacije. Taj nedostatak stvara naravno dodatni potencijal za nejasnoće, za neizvjesnosti, i onemogućava nosioce odluka u Prištini i Beogradu da jasnije saopšte svojoj javnosti šta će biti i kako će biti.“

Nasilje koje bi se moglo desiti tim povodom može biti u domenu provokacije, smatra Dejan Vuk Stanković.

Ne izgleda previše vjerovatno da će se ponovo događati blokada puteva i incidenti na barikadama na sjeveru Kosova, tvrdi on: „Mislim da će biti političkog protivljenja. Nasilje će postojati kao mogućnost u domenu provokacije, ili možda u domenu neke samoodbrane ukoliko Srbi budu fizički ugroženi eventualno od strane kosovske policije“.

Prilika za Ruse?

U Srbiji je sve ovo reklo bi se prava prilika za činioce poput Demokratske stranke Srbije (DSS), Srpske pravoslavne crkve (SPC), a možda i Srpskoj naprednoj stranci (SNS) i Socijalističkoj partiji Srbije (SPS), koji smatraju da je generalno pogrešno to što je Kosovo vezano za Evropu, i što su pregovori o Kosovu vezani za evropsku perspektivu, ocjenjuje Dušan Janjić: „Dakle, njima je ovo prilika, oni će se vrlo dobro organizovati, žestoko će pritisnuti javnost, ulicu i ostalo, da zaustave taj proces pregovora, i da zapravo otvore veća vrata za uticaj Rusije u Srbiji i na Balkanu.“

Dušan Janjić smatra da nema opasnosti od nekog šireg nasilja. Možda postoji neka opasnost od unutrašnjeg nasilja, ali to se više odnosi na neki uvijek prisutan rizik kada je riječ o nekim masovnim skupovima, kaže Janjić.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić

16748324