Mama, potpiši !
21. juni 2007Prije godinu dana, 21. juna 2006. godine, u BiH, na UKC u Tuzli izvršena je prva ovakva transplatacija. Nastradalom Enesu Haliloviću iz Modraca nije bilo spasa. Nakon što su im ovo ljekari saopštili, majka Enisa i otac Ismet stajali su pred najtežom odlukom u životu. Pitani su da li bi doniranjem zdravih organa svoga sina spasili neke druge živote. Majka je držala sliku sina u ruci i plakala, a otac pokušao razmišljati racionalno.
“Dao bih kuću, dao bih život za taj organ. E sada, okreni tu sliku, s druge strane je pacijent kojem treba taj bubreg"-
ubjeđivao je majku.Enisa je razmisljala pored kreveta, a onda , kao neko šesto čulo, kao da je sin progovorio "Mama, potpiši".
Nekoliko soba dalje u bolničkom krevetu, Ismet Dugalić se pripremao za dijalizu. U posjetu mu dolazi radni kolega i u razgovoru između ostalog saopštava kako mu je rođak nastradao. Nije ni slutio dalji razvoj priče -
"Kada je konstatovana moždana smrt taj isti prijatelj došao je i saopštio da mi nude bubreg. Bio sam u šoku, u početku sam se čak i kolebao, a na kraju ipak pristajem, doktori su uradiuli preglede mojih i bubrega donora da bi me probudili kada je sve zavrseno. Tek tada sam saznao da je to prva kadaverična transplatacija u Bosni i Hercegovini”
– priča Ismet koji danas živi sasvim normalno.Doktorica Jasminka Mujkanović predsjednica Donorske mreže u BiH dodaje da se nakon ovog slučaja krenula razvijati svijest o doniranju organa, o tome se sve više priča što i jeste prioritet ove organizacije. Podržava je i Enisa - majka koja je donijela tešku ali hrabru odluku
Doktorica Mujkanović naglašava da ovaj čin ima i socijalnu komponentu.
“Stvaraju se prave rodbinske veze , ljudi se posjećuju, ljudi u tome vide produžavanje života drage osobe”.