Manfred Weber uspio se izboriti: On je glavni kandidat konzervativne Evropske narodne partije (EPP) za izbore u maju 2019. Time on pretendira na funkciju Predsjednika Evropske komisije. U četvrtak se Weber, izglasavanjem na Kongresu EPP u Helsinkiju, izborio protiv Finca Alexandera Stubba, koji je bio njegov jedini izazivač u utrci za vodećeg kandidata EPP-a.

Weber je 2014. godine preuzeo predsjedavanje Klubom najveće poslaničke grupe u Evropskom parlamentu. Smatra se čovjekom koji zna da balansira i koji tiho vodi konzervativce i održava njihovo zajedništvo. 219 poslanika su širokog spektra: od desničarsko-populističkih Mađara do liberalnih Belgijanaca. Sa svojim proevropskim stavovima, Weber se distancirao od svoje partije, bavarske CSU. Zbog toga ga partija bavarskih demohrišćana CSU, u posljednjoj evropskoj izbornoj kampanji 2014. godine, nije željela postaviti kao vodećeg kandidata. Po pitanju migracija, on je spretno manevrisao između pozicija kancelarke i liderke CDU-a Angele Merkel i stavova predsjednika CSU-a, ujedno ministra unutrašnjih poslova Horsta Seehofera. Pored toga, jedanaest Mađara - protivnika EU iz stranke Fidesz  Weber je zadržao u poslaničkom klubu, uprkos velikim kritikama sa više strana.

Katolik Weber je čvrsto usidren u vodećim tijelima bavarskog CSU-a. Dobio je podršku i njemačke kancelarke za svoju kandidaturu. Da ga Angela Merkel nije podržala, Weberove šanse na putu da osvoji evropske izbore i nakon komplikovane procedure postane šef Evropske komisije bile bi ravne nuli. Navodno, njemačka kancelarka i francuski predsjednik su se složili da naredne godine ključnu poziciju u EU preuzme Nijemac, a da na poziciju predsjednika Evropske centralne banke dođe Francuz. Zvanično, kancelarka se nije oglasila o personalnoj kombinatorici u Briselu.

Merkel za Webera

Kao i mnogi evropski političari, Manfred Weber ima problem da ga mnogi glasači, izuzev u Briselu i njegovom izbornom okrugu u Bavarskoj, ne poznaju - niti u Njemačkoj, niti u Finskoj ili na Kipru. Mnogi predstavnici manjih država EU, neovisno od ličnosti Manfreda Webera, izražavaju sumnje u to koliko je dobra ideja postaviti Nijemca na vrh Evropske komisije. Njemačku kao najveću državu članicu, koja najviše uplaćuje u budžet EU, male članice EU mogle bi smatrati predominantnom. Od 1967. godine nijedan Nijemac nije predvodio Evropsku komisiju.

Neizvjesno je i kako će populistička koaliciona vlada u Italiji reagovati na njemačkog kandidata. I Lega Nord  i pokret 5 zvjezdica smatraju da je Njemačka i Angela Merkel odgovorna za sve krize.

Weberova karijera u CSU vodila je od predsjedavajućeg podmlatka demohrišćana "Junge Union" do okružnog i pokrajinskog parlamenta. Weber je nakon što je diplomirao 1996. godine otvorio konsultantsku firmu za tehnologije u funkciji zaštite okoliša, čiji je voditelj poslova i danas - sudeći po informacijama sa njegove poslaničke web stranice na portalu Parlamenta EU u Briselu.  2004. godine, nakon kratkog mandata u bavarskom parlamentu, došao je u Strazbur na mjesto evropskog poslanika. Na početku se osjećao strano u Evropskom parlamentu i nastavio da vodi svoj konsultantski posao. Ali, onda je Manfredu Weberu uspjelo da se profilira na unutrašnjo-političkim pitanjima u svojoj poslaničkoj grupi. Na kraju se uzdigao u predsjednika Poslaničkog kluba Narodne partije. Međutim, on nikada do sada nije imao neku bitnu državnu funkciju, niti je bio na čelu neke institucije. Njegovi kritičari rado ističu da su posljednji predsjednici Evropske Komisije poput Junckera, Barrosa i Prodija bili šefovi vlada i da su znali kako se radi posao u Evropskom vijeću, u kojem su okupljeni predsjednici država i vlada zemalja članica.

Dug put

Izborom za glavnog kandidata Evropske narodne stranke EPP nisu uklonjene sve prepreke na njegovom putu ka vrhu EU. Budući sastav Evropskog parlamenta, o kojem će se odlučivati krajem maja 2019. godine, i dalje je veoma neizvjestan zbog sve većeg broja desničarskih populista u Evropi. Malo je vjerovatno da će konzervativci i socijaldemokrate uspjeti da dobiju većinu. Postoji potreba za trećom partijom, koja bi možda mogla podržati posve drugog kandidata. Njemačke socijaldemokrate već su izjavile da neće glasati za Manfreda Webera kao predsjednika Evropske komisije.

Takođe je nejasno kako će se nova stranka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona "En Marche" ponašati u budućem Evropskom parlamentu. Macron je insistirao da ne bi trebalo biti automatizma i da glavni kandidat najveće poslaničke grupe ne mora automatski postati i predsjednik Evropske komisije.

Pravo za predlaganje kandidata, nakon Brexita, ima i preostalih 27 zemalja, članica EU. Manfred Weber je stoga tek na početku duge izborne kampanje sa neizvjesnim ishodom. Njegove šanse da naslijedi aktuelnog predsjednika Komisije Jean-Claude Junckera, koji je 20 godina bio šef vlade i govori četiri jezika, su osrednje. Na kraju bi mu možda mogla pripasti i utješna nagrada: funkcija predsjednika Evropskog parlamenta.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android