„Ima znakova da smo na prekretnici", kaže Benjamin Rader u razgovoru za DW. Epidemiolog u Bostonskoj dječjoj bolnici i na Medicinskom fakultetu Univerziteta Harvard proučava zdravstvene trendove koristeći velike setove podataka. Godine 2024. je sa koleginicama i kolegama objavio studiju zasnovanu na podacima o više od 16 miliona odraslih osoba. U njoj je 2023. označena kao godina kada je prvi put utvrđen pad gojaznosti u SAD – prvi poslije više od jedne decenije.

I analize američke zdravstvene studije NHANES ukazale su na blagi pad između 2021. i 2023. godine. A novija istraživanja takođe bilježe smanjenje.

Istovremeno, nova generacija lijekova za mršavljenje doživljava pravi bum. GLP-1 lijekovi počeli su da se šire u SAD nakon što je američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) krajem 2017. odobrila Ozempik za liječenje dijabetesa. Ozempiku su se kasnije prudružili i Vegovi (Wegovy), namijenjen liječenju gojaznosti, i Zepbaund (Zepbound). Od 2021. naovamo, broj odobrenih GLP-1 lijekova povećao se više od četiri puta.

Ti lijekovi oponašaju hormon koji prirodno nastaje u crevima, podstiču osjećaj sitosti i usporavaju pražnjenje želuca. Mnogi pacijenti zahvaljujući njima značajno gube na težini.

Mišljenja su podijeljena

I tako se nameće pitanje: da li je višedecenijski trend rasta gojaznosti sada zaustavljen?

Za Benjamina Radera vremenska podudarnost nije iznenađenje. „Djelovalo je kao da se to neminovno mora pokazati u podacima“, kaže on govoreći o velikom širenju ovih lijekova. Zaista, postoje „prilično snažni pokazatelji“ da novi lijekovi već mogu da imaju uticaj na čitavo stanovništvo.

Rader nije jedini koji primjećuje takve znake. I Peminda Kabandugama, specijalista za liječenje gojaznosti i portparol američkog stručnog udruženja „Obesiti Sosajeti“, smatra da dostupni podaci sada prilično jasno ukazuju na smanjenje učestalosti gojaznosti.

On u lijekovima vidi važnu polugu za promjenu trenda. Prema procjeni mnogih stručnjaka, GLP-1 lijekovi i njihova sve raširenija upotreba vjerovatno su imali direktnu i značajnu ulogu u nedavnom smanjenju rasprostranjenosti gojaznosti, napisao je on u odgovoru za DW.

Pad gojaznosti? Čak i u to se sumnja

Rader, međutim, ne smatra da postoji definitivan dokaz o uzročno-posljedičnoj vezi. Na individualnom nivou, za njega nema sumnje da novi lijekovi kod mnogih ljudi dovode do gubitka tjelesne težine. Ali ostaje otvoreno pitanje koliko će se taj efekat dugoročno odraziti na razvoj stope gojaznosti u cjelokupnoj populaciji.

„Hoće li doći do stagnacije? Hoće li doći do pada? Hoće li u narednih 20 godina doći do sporijeg rasta? Ne znam“, kaže Rader.

Ulogu bi, na primjer, mogle da imaju i promjene životnih navika nakon pandemije korona-virusa, kaže on.

Slično razmišlja i Kabandugama. Na tjelesnu težinu i gojaznost istovremeno može da utiče veliki broj različitih faktora. Pored lijekova, kao mogući uzroci dolaze u obzir i promjene ponašanja nakon pandemije, kao i veća pažnja koja se posvećuje kontroli tjelesne težine.

Istraživači različito ocjenjuju aktuelne pokazatelje

I zaista, nisu svi istraživači u ovom trenutku uvjereni da će stopa gojaznosti u SAD trajno početi da pada. Studija Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME) Univerziteta u Vašingtonu i dalje predviđa rast stope gojaznosti do 2035. godine. Prema toj prognozi, udio gojaznih odraslih mogao bi da poraste sa 42,5 odsto 2022. godine na čak 46,9 odsto 2035. godine.

Eksperti naglašavaju: za sada samo mali dio gojaznih ljudi koristi pomenute lijekove. Osim toga, mnogi pacijenti prekidaju terapiju već tokom prve godine. Nakon gubitka kilograma često ponovo dolazi do povećanja tjelesne težine. Da bi se utvrdilo da li će novi lijekovi zaista trajno promijeniti kretanje stope gojaznosti, biće potrebno još reprezentativnih podataka.

Gojaznost: više od problema sa tjelesnom težinom

Gojaznost se dugo prvenstveno posmatrala kao posljedica individualnog životnog stila. Međutim, na ovu složenu hroničnu bolest utiču istovremeno biološki, genetski, društveni i psihološki faktori.

Gojaznost povećava rizik od brojnih drugih bolesti, među kojima su dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, određene vrste raka i druga hronična oboljenja.

Osim toga, na javnu percepciju ove bolesti i dalje snažno utiču zastarjele predstave o njenim uzrocima, upozorava stručno udruženje „The Obesity Society“.

Mnogi ljudi sa gojaznošću doživljavaju stigmatizaciju i diskriminaciju. Mnogi su žrtve rasprostranjenog ubjeđenja da je njihova tjelesna težina isključivo posljedica nedostatka discipline ili volje. Takve predrasude mogu ugroziti mentalno zdravlje, odvratiti ljude od odlaska ljekaru, pogoršati kvalitet zdravstvene zaštite i dugoročno dodatno pogoršati zdravstveno stanje.

Kakve bi posljedice imao pad stope gojaznosti

Ako se zaista nazire prekretnica, posljedice bi bile dalekosežne. Za ljude koji imaju problem sa gojaznošću, gubitak tjelesne težine mogao bi da smanji ne samo rizik od drugih bolesti. Manje gojaznosti moglo bi mnogim ljudima da donese i veću pokretljivost, veću samostalnost i bolji kvalitet života.

Prema procjeni Kabandugame, poboljšanje zdravstvenog stanja vjerovatno bi se najprije vidjelo kod takozvanih kardiometaboličkih bolesti. U njih, između ostalog, spadaju dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, masna jetra i apneja u snu. Dugoročno bi se na taj način mogli smanjiti ne samo teret bolesti za pojedinca već i opterećenje zdravstvenog sistema.

Čak i ako najnoviji podaci zaista označavaju početak promjene trenda, to ne bi značilo da je problem riješen. Gojaznost ostaje jedan od najvećih zdravstvenih izazova u SAD. Osim toga, savremeni lijekovi još nisu podjednako dostupni svim ljudima kojima su potrebni.