Hrišćani iz drugog dijela svijeta poklanjaju posebnu pažnju svojoj braći po vjeri u Iraku. Kaldejci, Asirci i Sirijci još uvijek govore aramejski - jezikom kojim je po predanju govorio sam Isus Hristos. Naselja u kojima žive smatraju se kolijevkom hrišćanstva. Zbog toga se hrišćani u zapadnim zemljama trude da poboljšaju situaciju svoje braće u Iraku, kako bi se spriječilo iseljavanje. A demohrišćanska političarka Stefani Fogelzang (Stefani Vogelslang), odluku opozicije da se kvota useljavanja u Njemačku za iračke hrišćane, sa 2.500 poveća na 25.000, smatra pogrešnom.

„Činjenica je da ovdje ne mogu doći samo pametni i inteligentni. Njima se mora obezbijediti mogućnost da tamo žive. Jer, oni žele da ostanu u svojoj domovini."

Pomoć jednaka za sve

Ali, demohrišćanka Fogelzang se ipak slaže sa svojim kolegom iz stranke Zelenih Folkerom Bekom (Volker Beck) koji kaže da onim hrišćanima koji su izloženi progonu treba dati azil. No, i Folgezang isto kao i predsjedavajući Poslaničkog kluba Zelenih u njemačkom parlamentu se prvenstveno zalažu za pomoć na licu mjesta. Ali, ona nikako, kaže Folgezang, ne bi smjela biti pružana samo hrišćanima. Jer, to bi dovelo do zavisti.

„Zbog toga mislim da je važno da u regionima u kojima žive hrišćani podržavamo projekte koji su vjerski otvoreni. Tako bismo pokazali da hrišćanske zemlje vode računa o svima kao i to koliko se zapravo poštuju ljudska prava svih ljudi. Tako se razlikujemo od zemalja kao što je Iran koji brine samo o šiitima."

Pružanje pomoći u Iraku sprovode i katolička i protestantska crkva iz Njemačke. Godišnje se izdvaja oko 500.000 evra pomoći između ostalog i za obdaništa koja takođe posjećuju i muslimanska djeca. A za razliku od crkve, Njemačka u Iraku ne može da pruža direktnu pomoć za razvoj, jer ne postoji ugovor između Bagdada i Berlina. Umjesto toga milionskim iznosima podržava projekte Ujedinjenih nacija i nevladinih organizacija. S druge strane pojedinci pak postavljaju pitanje da li su te organizacije sposobne da na terenu ulože novac onako kako bi to njemačka država voljela. Ali, onoliko dugo koliko ne bude bilo bilateralnog sporazuma između Berlina i Bagdada, toliko neće biti moguće na ovo pitanje ni odgovoriti prosto sa da ili ne.

Autor: Panagiotis Kouparanis i Svetozar Savić

Odg. urednik: Jasmina Rose