U julu 2012. islamistička teroristička grupa "Ansar Dine" u gradu Timbuktu u Maliju uništila je istorijske građevine od ćerpiča i statue koje je UNESCO proglasio svjetskom kulturnom baštinom. Međunarodni sud u Den Haagu (ICC) ovo tretira kao ratni zločin. Ovog ponedjeljka (22.8.2016.) počinje proces lideru spomenute grupe Ahmadu Al Faqui Al Mahdiju. Ovo je neuobičajen proces za ICC koji se do sada bavio uglavnom zločinima u kojima su žrtve bili ljudi.

"Ovaj proces na razne načine predstavlja premijeru. To je prvi proces koji ima veze s događajima u Maliju. Ovo je i prvi proces u kojem optuženi najavljuje priznanje. Ovo je i prvi proces u kojem se uništenje spomenika kulture tretira kao ratni zločin", kaže glasnogovornica ICC-a Oriane Maillet. Tužilaštvo računa da će proces biti brzo završen, za sedmicu dana - ukoliko optuženi ostane pri svom priznanju krivnje. Da ne bi došlo do komplikacija, sudije će optuženog još jednom upozoriti na posljedice njegovog priznanja, a računa se da bi Al Mahdi mogao dobiti višegodišnju kaznu zatvora.

Sud samo za Afriku?

Procesi pred ICC-om inače ne teku tako brzo i jednostavno. Tokom proteklih godina obustavljena su dva procesa protiv političara iz Kenije, navodno zbog nedostatka dokaza. U 14 slučajeva su suđenja okončana, samo dva su završena izricanjem pravomoćne presude. 31 proces je još u toku. Svi optuženi do sada bili su Afrikanci koji potiču od Konga, preko Sudana, pa do Libije. Šef diplomatije Ruande Louise Mushikiwabo se početkom 2016. u izjavi za DW žalio kako je ovaj sud stvoren samo zato kako bi se sudilo Afrikancima. "Prvenstveno Evropljani ga koriste kako bi manipulisali politikom u Africi. Gdje je ijedan bijelac koji bi bio osuđen pred ovim sudom? Želite da kažete da u državama gdje žive bijelci nema ratnih zločina?" Ruanda, inače, ne učestvuje u radu ovog suda.

ICC nadležan samo za države koje su ga osnovale

Članice ICC-a su trenutno 124 države. Procesi se mogu voditi samo za države ili za državljane zemalja koje su ratifikovale statut suda. Četvrtina zemalja članica nalazi se u Africi. Mnoge važne sile poput SAD, Rusije ili Kine ne priznaju ovaj sud. Mnoge zemlje koje se nalaze u konfliktu, poput Izraela, Iraka ili Sirije nisu potpisale niti ratifikovale statut.

"Ovaj sud prati sve zločine u svijetu. A kad netko kaže da se sud fokusira samo na Afriku, onda se stvari tu posmatraju iz pogrešnog ugla. Mi smo se dosad koncentrisali na procesuiranje zločina u kojima su žrtve iz Afrike. No, u toku je i istraga za jedan zločin u Gruziji, te niz predistraga za zločine u drugim krajevima svijeta", kaže Maillet. Riječ je o Iraku, Venecueli i Afganistanu.

Slabi pravni sistemi država Afrike

Elise Keppler iz organizacije "Human Rights Watch" smatra da ovakva praksa suda ICC ima manje veze s rasizmom, a više sa zločinima u državama Afrike, u kojima povrh toga ne postoje efikasni pravni sistemi. "U nedostatku efikasnih nacionalnih sudova ICC ostaje jedini način da se na odgovornost pozovu osobe sa najviših razina vlasti", kaže ona.

Međutim, predsjednik Gane, John Mahama, još prošle godine je tražio da lideri afričkih država imaju imunitet pred ICC-om, što inače izričito zabranjuje statut ovog suda. "ICC je relevantan, ali moramo voditi računa o afričkim stavovima. Afrika smatra da je napadnuta. Samo afrički lideri se tuže pred ovim sudom", izjavio je on za DW.

Posljednja instanca

Mahamin stav nije podržala Afrička unija. U julu 2016. na konferenciji ove organizacije nije postavljen zahtjev da afričke države masovno istupe iz ICC-a. Kenija ima namjeru da to učini, ali Nigerija, Senegal, Obala Slonovače, Tunis i druge države ne.

ICC istovremeno ukazuje na činjenicu da uglavnom procesuira samo slučajeve koje im dostave same afričke države ili UN. "Mi pokrećemo istragu samo ako to nije u stanju pravni sistem države u kojoj je došlo do ratnih zločina. Zbog toga sebe vidimo kao posljednju instancu ili posljednju nadu u pravdu", navodi glasnogovornica ICC. U spomenutom slučaju s početka, sama država Mali je zatražila da se Ahmad Al Mahdi nađe na ovom međunarodnom sudu.