Dojče vele: Kojim metodama „Reporteri bez granica“ mjere slobodu medija?

Kristijan Mir: Temelj za rang-listu je upitnik o svim aspektima nezavisnog novinarskog rada koji šaljemo na 20 jezika stotinama novinara, naučnika, pravnika, advokata za ljudska prava, ali i našim dopisnicima. Istraživanje na temelju kojeg je načinjena najnovija lista odnosi se na 2015. godinu, a napadi, nasilje i zatvorske kazne dodatno još na period novembar-decembar 2014. U upitniku koji se primenjuje u cijelom svijetu nalazi se 87 pitanja u šest kategorija, o medijskoj raznolikosti, nezavisnosti, uslovima novinarskog rada, samocenzure, pravnom okviru, o institucionalnoj transparentnosti i – što je takođe jako važno – proizvodne infrastrukture.

Koji su najvažniji trendovi nove rang-liste?

Važan trend je zapravo ono što smo utvrdili i prošle godine da imamo pojačan pritisak na medije u cijelom svijetu. Imamo stvarno sve jače autokratske tendencije u zemljama kao što su Egipat, Rusija, ali i Turska, i vidimo da ima sve više nacionalno-konzervativnih vlada kao u Poljskoj, Mađarskoj, koje državne i druge medije stavljaju pod svoju kontrolu. Važno je takođe da se sve to događa širom svijeta uz vjerski obojene ideologije, represivne zakone o bezbjednosti i da ima sve više zakona – tu je Turska istaknuti primjer u novije vrijeme – koji zabranjuju navodno vrijeđanje predsjednika, zakona protiv bogohuljenja, zbog kojih i novinari bivaju zatvarani. Još jednu tačku bih spomenuo, a to je da koncentracija medija u rukama oligarha zapravo ugrožava nezavisnosti medija širom svijeta, jer medije zloupotrebljavaju za političke i ekonomske ciljeve ili za ciljeve pojedinih oligarha – što se uvijek događalo, ali se sve više zaoštrava.

Evropa je dugo važila kao predvodnica u oblasti slobode medija. Da li je to i dalje tako?

Ako govorimo uopšteno o Evropi, onda se može reći da je od 2014. primjetna erozija te predvodničke uloge Evrope na rang-listi, i to se u principu nastavlja. Vjerujem da se može prepoznati trend u posljednje tri godine. U tim zemljama, i u srcu Evrope i na njenom rubu, imamo zakone protiv terorizma i špijunaže, koji se primjenjuju za ograničavanje sloboda, to je znači trend u Evropi. Osim toga, pogledamo li posebno u pravcu Zapadne Evrope, novinarska nezavisnost je zavisna od velikih medijskih koncerna, koji ne kontrolišu samo sve veći broj medija – spomenimo Francusku, ali i Bugarsku.

Zemlje jugoistočne Evrope su rangirane između 59. mjesta (Srbija) i 118. mesta (Makedonija). Crna Gora je dobila poziv da se priključi NATO, a nalazi se i u pristupnim pregovorima sa EU. Kako komentarišete njeno dramatično 106. mjesto mjesto na Vašoj rang listi?

U Crnoj Gori često prijete nezavisnim novinarima, često ih napadaju. I Vlada vodi kampanje mržnje protiv njih. Istraživački novinar Jovo Martinović je oktobra 2015. uhapšen zbog navodne podrške kriminalnoj mreži. Sada mu krajem aprila prijeti sudski proces. Martinović je godinama izvještavao o kriminalnim mrežama koje se tiču prodaje droge i oružja. Osim toga, u Crnoj Gori je prošle jeseni došlo do učestalih antivladinih demonstracija. Za vrijeme protesta novinare su napadali i demonstranti i policija. Policija je 24. oktobra napala grupu od tridesetak novinara, iako su bili vidno označeni kao predstavnici medija. Napali su ih suzavcem. A isti dan su ih napali i demonstranti, i verbalno i fizički.

U Srbiji postoji zastrašujuća dominacija medija bliskih vlasti. Da li možete potvrditi tu analizu?

U svakom slučaju postoji sa jedne strane ekonomski pritisak. Doživjeli smo svakako i prijetnje novinarima, koje su dijelom poznate javnosti, a dijelom smo ih mi objavili. To je u zemlji koja želi da postane član Evropske unije izuzetno teško i kritično. Kada novinari, i to kritički nastrojeni novinari, moraju da računaju sa prijetnjama pa i sa napadima, onda je to veoma, veoma loše.

Ali mjesto broj 59 na listi nije tako loše.

Dobro, može se uvijek nešto spočitavati kod svake zemlje, naposlijetku, radi se o subjektivnom opisu onih koji su ispunili anketne upitnike u toj zemlji. Ipak, u poređenju sa drugim zemljama iz regiona, u Srbiji je situacija ipak nešto bolja.

Kosovo je na poziciji 90 i pokvarilo je svoj rang za tri mjesta. Situacija je otprilike na isti način loša kao prošle godine?

Na Kosovu je teško. Mala zemlja, sa malim medijskim tržištem, pa tako i sa malim reklamnim tržištem, ako govorimo o privatnim medijima. Dakle, teško je naći mogućnost finansiranja nezavisnog novinarstva, što širom otvara vrata uticaju na novinare. To se onda i događa. To je jedna strana medalje, da se finansijskim uticajem može izvršiti pritisak na izvještavanje, pa se i to dešava. Pritisak konkretno znači da novinari koji kritikuju nekog političara moraju računati sa tim da će ih žigosati kao simpatizere Srba. Osim toga, stalno se ponavljaju slučajevi podizanja optužnice protiv medijskih kuća zbog utaje poreza. To su poznata sredstva pritiska na Kosovu.

U Hrvatskoj je nova Vlada otpustila vodeće novinare iz javnog servisa, ukinuta je jedna satirična TV-emisija, ukinute su subvencije za neprofitne sajtove. Hrvatska je šezdeset i treća po redu na Vašoj listi. Kako to komentarišete?

Hrvatska se, nažalost, svrstava u niz zemalja Evropske unije koje ne poštuju slobodu medija, isto kao recimo Mađarska i Poljska. Poznatim sredstvima se pokušavaju kontrolisati mediji. Na stranu to da je teško proniknuti u vlasničku strukturu medija u Hrvatskoj – tako je i u mnogim zemljama jugoistočne Evrope – jer se netransparantno dodjeljuju medijske licence. U Hrvatskoj je još uvijek problematično da se za klevetu dobija novčana kazna. Dakle, ta komparativna panorama Hrvatske u nizu sa Mađarskom i Poljskom je tužna.

Šta „Reporteri bez granica“ mogu da poruče na osnovu ovogodišnjeg rangiranja?

Želimo da pokažemo kako sloboda medija u Evropi nije samorazumljiva. Mislim da smo se godinama opustili zadovoljno tvrdeći da je sve u redu. Ipak smatram da se sloboda medijskog izražavanja mora i u Evropi iznova braniti, pošto je izložena raznim pritiscima. Upravo smo se uvjerili, putujući Evropom da je transparentnost vlasničke strukture veoma veliki problem. U stvari, sve evropske vlade morale bi nešto da promjene u toj oblasti što bi im donijelo vjerodostojnost. Ako se hoće da mediji zauzmu svoju važnu ulogu u demokratiji onda interesi koji stoje iza medija moraju biti transparentni. Tu mora nešto da se dogodi.

Kristijan Mir je menadžer njemačkog odjeljenja nevladine organizacije „Reporteri bez granica“.