„Reporteri bez granica", nevladina organizacije koja analizira medijske slobode širom svijeta, u svom godišnjem izvještaju konstatuje da se stanje medijskih sloboda pogoršalo u otprilike dvije trećine od ukupno 180 zemalja sa liste. Jedan od uzroka je, prema autorima izvještaja, činjenica da su i u nekim vodećim demokratijama vladajući političari obasuli neprijateljskom retorikom medije i novinare, donošeni su restriktivni zakoni, te je vršen politički uticaj na medije. Predstavnik „Reportera bez granica" Mihael Rediske, zabrinut je zbog svjetskog trenda, kaže: „Demokratske vlade ne bi smjele donošenjem zakona o nadzoru građana ili demonstrativnim potcenjivanjem medija, davati alibi za represivne mjere protiv novinara u drugim zemljama".

Na prvim mjestima kao svjetionici slobode izmjenjuju se, tradicionalno, skandinavske zemlje. Ali poneki uzorni đak nam ruši predrasude o neslobodnom „trećem svijetu". Recimo Kostarika je na šestom mjestu, ispred Švajcarske, a Jamajka na osmom mjestu, dva mjesta ispred ispred Austrije. Samoa je napredovala čak za osam pozicija i izbila na 21. mjesto. Njemačka je nepromijenjeno na solidnom šesnaestom mjestu, ali kritika „Reportera bez granica" nije ni nju mimoišla. U Njemačkoj je bilo „zastrašujuće puno" napada, prijetnji i pokušaja zastrašivanja, a novinari su bili izloženi sudskim procesima ili su ih špijunirale tajne službe.

Što se regiona tiče, Slovenija je potvrdila svoj status „štrebera" pa se popravila za tri mjesta i sada se može naći pod brojem 37 – ispred tradicionalnih zapadnih demokratija koje su često sebe smatrale za lučonoše slobodne riječi. Na primjer, Francuska se nešto popravila, ali je ipak na 39. mjestu, Velika Britanija je zahvaljujući pritiscima na novinare uoči „bregzita", pala na četrdeseto mjesto, a Sjedinjene Američke Države se nalaze odmah iza Burkine Faso – na 43. mjestu.

Katastrofalno proklizavanje

Ostale zemlje zapadnobalkanskog regiona tavore u zadnjem dijelu sredine tabele. Pri tome je Hrvatska doživjela katastrofalno proklizavanje za 11 mjesta i pala sa 66, na 74. mjesto. Ističe se da je prošlogodišnja smjena prvog čovjeka HRT-a jedan od pokazatelja šta se zbiva u Zagrebu. U izvještaju se konstatuje da je Hrvatska doživjela najveći pad unutar Evropske unije, i to u jakoj konkurenciji sa Poljskom i Mađarskom.

Srbija je doživjela sličan pad – od sedam mjesta, pa je sada na 66 mjestu. U Srbiji novinari mogu računati i sa fizičkim napadima, a vlastodršci subvencioniraju podobne medije kupujući oglasni prostor. Srbija je sada plasirana iza Bosne i Hercegovine, koja se popravila za tri mjesta, iako se u izvještaju još uvijek konstatuju sve prošlogodišnje boljke, od etničke podijeljenosti medija do uticaja političara na javne servise.

Albanija (76) i Kosovo (82) očito imaju određeni relativni napredak jer su popravili svoje pozicije za šest, odnosno osam mjesta na tabeli. Za njih važi isto što važi za Makedoniju – dok stanje stagnira, postoje zemlje koje to stanje nadmašuju u dovijanju kako doskočiti novinarima. Na Kosovu se kritičarima vlade još uvijek lijepi etiketa „simpatizera Srba" ili „izdajnika".

Crna Gora nepromijenjeno na nevjerovatnom 106. mjestu. Tamo se kritičari vlasti nazivaju „narodnim izdajnicima" i „fašistima". Đukanovićeva dominacija u političkom smislu očito je obezbijeđena i gvozdenim zagrljajem u kojem vlast drži medije.

Političke neprilike u Makedoniji nisu dovele do pada na rang-listi. Skoplje se čak popravilo za sedam mjesta. Međutim, to nije rezultat promjene stanja nabolje, nego većeg pogoršanja u nekim drugim zemljama koje su prošle godine bile ispred Makedonije.

Svijet se približava Balkanu, a ne obrnuto

Treba li istaći da su još neke članice EU daleko od idealnog medijskog stanja? Recimo, Orbanova Mađarska (71), krizna Grčka (88) ili Bugarska (109) koja se doduše popravila za četiri mjesta ali je još uvijek u sivoj zoni između neslobode i slobode – negdje između Gabuna i Ugande.

Sve u svemu, balkanske demokrature se sa svojim nedovoljno slobodnim medijima I nedostatkom volje vladajuće garniture da se stanje promijeni uklapaju u svjetski trend. Samo što je poneki političar u regionu mnogo ranije uhvatio slobodne medije za gušu. Pa malo stiska, malo pušta, po potrebi. Njihovi uzori se ne nalaze u Norveškoj koja je na prvom mjestu, već u Rusiji (148) ili Turskoj (155).

Sudeći po izvještaju organizacije „Reporteri bez granica", svijet se u ovoj oblasti približava Balkanu, a ne Balkan svijetu.