Theresa May je mogla i bez ovih izbora. Međutim, premijerka je, prvenstveno potaknuta pozitivnim izbornim prognozama, željela povećati većinu konzervativaca u Donjem domu. Umjesto toga, ona je izgubila. Izgubila i svoj lični autoritet u partiji. Osjećala se čak i prinuđenom, da se javno izvine kod onih članova partije, koji su zbog novih izbora izgubili svoja mjesta u parlamentu.

Upravo novi Mayev kabinet pokazuje koliko je premijerka oslabljena. Za stolom kao ministar poljoprivrede ubuduće će sjediti čak i Michael Gove, kojeg je May prošle godine otpustila. Za razliku od njega, Boris Johnson ostaje na položaju ministra vanjskih poslova. On predstavlja tešku kategoriju među zagovornicima za Brexit, ali ipak, nije nužno oličenje lojalnosti. Johnson žestoko negira glasine da želi skinuti Mayevu sa njene pozicije, ali on još od vremena Camerona, važi za mogućeg kandidata za Downing street.

Oni koji nemaju ništa više za izgubiti, sarkastični su, baš kao što je to George Osborne, ministar finansija, kojeg je Mayeva otpustila. On joj se sada ima pravo slobodno i javno osvetiti kao glavni urednik "Evening Standarda". Za nju je Osborne rekao da je sada "hodajuća mrtva žena", čija je politička smrt samo pitanje vremena.

Briga za krhki mirovni sporazum

Slabost Torijevaca i njihove šefice nakon izbora, politički prvenstveno znači da konzervativci u vladi trebaju partnera. To bi trebalo da bude Demokratska unionistička partija (DUP) iz Sjeverne Irske. Mayeva tu ne misli samo na formalnu koaliciju, nego i podršku koju DUP može pružiti u dogovorima. Programske podudarnosti obje partije su ovisno od tema, veoma različite. Na pozitivnoj strani, obje partije se slažu da Ujedinjeno Kraljevstvo treba ostati jedinstveno, a DUP se slaže i sa politikom konzervativaca u vezi referenduma.

S druge strane, DUP je veoma konzervativna partija - odbijaju istospolne brakove i abortus. Njihov protestantizam ide tako daleko, da se DUP nedjeljom ne sastaje, jer je nedjelja za njih sveta. Rasprave o tim stvarima konzervativci su ostavili daleko iza sebe. Brige ima i kada je u pitanju krhki mirovni sporazum u Sjevernoj Irskoj, koji se može dovesti u opasnost ako jedna ekstremno protestantsko-unionistička partija u Westminsteru bude dobila uticaj. Previše ljubaznosti Mayeva ovdje sebi ne može dopustiti.

Pragmatični Hammond

Najbitnije pitanje nakon izbora je ipak, da li će se sada nakon izbornih rezultata "omekšati" "tvrdi" Brexit, kojem je do sada težila Theresa May i na osnovu kojeg je tražila jak mandat.

"Tvrdi" Brexit ne znači samo izlazak iz EU, nego i izlazak iz unutarnjeg tržišta i carinske unije EU. "Omekšivač" može ponovo da bude DUP, čija je šefica, Arlene Foster rekla da "niko u Sjevernoj Irskoj" ne želi da vidi čvrste granice sa Republikom Irskom. Ova, do sada dosta labava granica, bila bi nakon izlaska, jedina kopnena granica Ujedinjenog Kraljevstva sa EU. Ruth Davidson, šefica sada osnaženih škotskih konzervativaca također je izjavila da je za "meki" Brexit - Škotska je sa jasnom većinom glasala protiv izlaska.

Pritisak ne stiže samo sa rubova kraljevine, nego i od konzervativaca iz srca Engleske. Poslanik Torijevaca, Anna Soubry je za "Sky News" izjavila: "Ne mislim da premijerka ima većinu u Donjem domu za izlazak iz unutrašnjeg tržišta EU". Znatno veću važnost ima glas ministra finansija Philippa Hammonda. Iako on ne važi za prijatelja EU, posmatraju ga kao pragmatičara i istovremeno razumnu osobu, za razliku od "usijane glave" Borisa Johnsona.

"Financial Times" ga naziva "odraslim", te "jedinim članom kabineta, koji može spasiti još nešto od ostataka nakon "Brexit izbora"". Hammond smije pokušati oduprijeti se desnim Brexit ideologijama u stranci, i dogovori najbliži mogući odnos sa EU. Osim toga, on ima kritike i prema striknoj imigracijskoj politici.

Mayevoj prijeti sudbina Maggie Thatcher

Stari i novi Brexit ministar, David Davis stoji više na strani prethodne politike Mayeve. On prije svega želi isporučiti ono što je i prije vidio kao izborni mandat: "kontrolu granica, zakona i novca". "To", kaže Davis za BBC, "se ne može postići u okviru unutrašnjeg tržišta EU. Najbolji mogući pristup je izvana". Brexit nije doveden u opasnost, između ostalog i zbog toga što su i laburisti za, a liberalni demokrati, koji su beskompromisno za EU, jedini su koji su veoma loše prošli na izborima.

Ko će ubuduće voditi konzervativce i time i odrediti pregovore sa EU, još uvijek je otvoreno je. To je još uvijek Mayeva. "Kod svojih partijskih kolega ne vidim apetit za još većom nesigurnošću i neizvjesnošću u kojoj se još moramo boriti i sa internim izborima", kaže uticajni Torijevac Graham Brady za BBC. Istorija konzervativaca pokazala je da stranka svoje vodeće figure može odbaciti bez ikakve rezerve, kada za to dođe vrijeme. To je Mayeva prethodnica, prva britanska premijerka i "željezna lady" poštovala i na kraju svoje karijere i u svojoj političkoj karijeri lično doživjela. Ista sudbina mogla bi zadesiti i Theresu May.