Fridrih Merc je već izveo dvostruku piruetu u odnosima sa Donaldom Trampom otkako su obojica istovremeno na vlasti – a tome nema ni godinu dana.

Prošle godine je Merc bio oštri Trampov kritičar, ali onda je došla faza zbližavanja – Mercovi kritičari kažu „ulagivanja“. Taj naizgled sve bolji odnos je svoj vrhunac imao prije dvije sedmice u Bijeloj kući.

Onde je kancelar pokazao razumijevanje za američke i izraelske udare na Iran u kojima je ubijen i vrhovni vođa Ali Hamnei. Kancelar je svjesno propustio da Trampu drži pridike o međunarodnom pravu.

No, sada je stvar najednom opet drugačija – za Merca američki potezi u Iranu idu predaleko.

Mercovo „ne" Trampu

U ponedjeljak (16. mart) je političkim Berlinom strujalo pitanje da li će se zbilja njemačka armija uključiti u nekakvo obezbjeđivanje Ormuskog moreuza? Tjesnaca, dakle, koji je Iran zatvorio i tako spriječio petinu svjetske nafte da onuda krene na tržišta.

Mercov odgovor stigao je popodne i bio je jasan. „Sjedinjene Američke Države i Izrael nisu nas konsultovali ni prije ovog rata. Nije bilo nikakve zajedničke odluke o Iranu“, rekao je. „Zato se ne postavlja ni pitanje da li će Njemačka ovdje vojno učestvovati. Mi to nećemo učiniti.“

Prethodno je Tramp tražio da NATO pomogne da se obezbijedi promet nafte inače, pripretio je, NATO-u se loše piše.

I njemački socijaldemokratski ministar odbrane Boris Pistorijus – najpopularniji političar u zemlji – dijeli stav kancelara. „Nije ovo naš rat, nismo ga mi započeli. Mi hoćemo diplomatska rješenja i brz kraj, a teško da tome doprinosi još ratnih brodova u regionu.“ 

Pistorijus ne misli ni da je primjereno proširenje vojne misije EU pod nazivom ASPIDES. Kaže, misija je predviđena za Crveno more, a u Ormuskom moreuzu je sasvim drugo stanje. Mogućnost proširenja te misije pomenula je visoka predstavnica EU Kaja Kalas.

Cijene energenata pritiskaju privredu

Kancelar Merc je bio kritičan prema Trampu i prije nekoliko dana, tada još između redova. „Svakim danom rata postavlja se više pitanja“, rekao je. Brine što SAD i Izrael „očito nemaju zajednički plan kako se rat brzo može dovesti do jasnog kraja“.

Upozorio je da Njemačkoj i Evropi ne koristi beskrajni sukob, da sve utiče na bezbjednost, snabdijevanje energentima i moguće migraciju.

Merca u pleksus pogađa to što je cijena barela sirove nafte otišla u nebesa, a Nijemci plaćaju maltene najskuplje gorivo u Evropi. Jer, baš on je obećao oporavak ekonomije kao najvažniji cilj.

To nije išlo bajkovito ni prije rata u Iranu. Samo je divovsko zaduživanje zemlje sprečilo nastavak recesije. Inače, množe se bankroti firmi, neke odlaze, nestaju radna mjesta – čak i Folksvagen gasi 50.000 poslova.

Sada institut Ifo računa da će inferno u Iranu prikočiti oporavak i doprineti inflaciji. Ako se ratne sjekire zakopaju brzo, onda će Njemačka ove godine izgubiti 0,2 BDP-a i rast će biti svega 0,8 odsto. Ako rat potraje, izgubiće bar 0,4 odsto.

Dvostruka dilema kancelara

Ekonomska krvna slika Njemačke odlučiće o tome da li je ova Vlada uspješna, to Merc dobro zna. Sve to igra ulogu i u seriji pokrajinskih izbora ove godine. 

U Baden-Virtembergu su Mercovi Demohrišćani tesno izgubili od Zelenih, te će im ostati mlađi partner u pokrajinskoj vlasti. Iduća runda je već u nedjelju (22. mart) u Porajnju-Palatinatu.

A onda se u septembru bira u Saksoniji Anhalt i Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji. Građani te dvije pokrajine dubokog istoka najviše povjerenja imaju u desničarsku Alternativu za Njemačku (AfD).

Ta partija ionako želi da se ukinu sankcije Rusiji i da ka Evropi poteku jeftiniji ruski energenti. Na vodenicu AfD ide to što i Donald Tramp razmišlja o ukidanju sankcija protiv Moskve kada je u pitanju energetika.

Merc je tako u dvostrukom rebusu. Želi da održi sankcije protiv Moskve kako bi Rusija i dalje bila pod pritiskom dok vodi agresiju u Ukrajini. A opet, ubjedljiva većina Nijemaca očekuje od svoje vlade da zauzda podivljale cijene energenata.

Ankete pokazuju ubjedljivo odbijanje mogućnosti njemačkog učešća u ratu protiv Irana. To je Mercova druga dilema jer bi istovremeno htio da se pokaže kao pouzdan NATO-partner za Ameriku kako bi Trampa donekle održao u tome da pomogne Ukrajini.

I na tom terenu je Merc reterirao nakon što je mukotrpno izgradio solidan odnos sa Trampom – moguće i političkim samoporicanjem.

Doduše, u odbijanju učešća u ratu u Iranu kancelar nije usamljen u Evropi. Velika Britanija i Francuska – obje sa znatno jačim mornaricama od Njemačke – takođe nisu oduševljene Trampovim pozivima da krenu u rat koji nisu započele.