Kada je ruski predsjednik Vladimir Putin govorio na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti, njemačka kancelarka Angela Merkel, tada još novajlija na funkciji, sjedila je u prvom redu.

Taj govor 2007. godine mnogi će kasnije opisati kao najavu onoga što Putin namjerava.

Rekao je i da ne mogu Evropska unija i NATO da glume zamjenu za Ujedinjene nacije – time je, tako to tumači i Merkel, aludirao na bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine bez mandata UN.

„Dobro sam mogla da osmotrim Putina tokom govora. Pričao je brzo, dijelom bez manuskripta u kojem je vjerovatno većinu sam napisao, možda i svaku riječ“, opisuje Merkel u svojim memoarima„Sloboda“ koji su u prodaji od ovog utorka.

„Uzrujavala me je prije svega njegova uvjerenost u sopstvenu nepogrešivost: Ni riječ o neriješenim konfliktima pred njegovim vratima u Nagorno-Karabahu, Moldaviji i Gruziji, kritika intervencije NATO u Srbiji, ali ni riječ o strašnim zločinima Srba tokom raspada bivše Jugoslavije, ni riječ o razvoju u Rusiji samoj“, piše Merkel.

Na drugom mjestu u knjizi, Merkel bombardovanje opisuje ovako: „Kao dio operacije NATO Allied Force, vazduhoplovne snage su se borile protiv srpskih i jugoslovenskih trupa Slobodana Miloševića. One su bile brutalne prema albanskom stanovništvu u pokrajini Kosovu i tjerale su ga u zbijeg kako bi spriječile nezavisnost Kosova.“ 

To nisu jedina mjesta u obimnoj knjizi gdje se pominju Srbija, Jugoslavija, Balkan i drugi toponimi regiona. U knjizi se pak nijednom poimence ne pominje neki političar sa Balkana.

„Trnovit" put do EU – jedina šansa

Cijeli odjeljak u knjizi posvećen je Zapadnom Balkanu. Merkel opisuje jedan sastanak s vicekancelarom Zigmarom Gabrijelom, šefom diplomatije Frank-Valterom Štajnmajerom i drugima. Tema je bila kako obilježiti razne okrugle godišnjice 2014. godine – recimo 25 godina od pada Berlinskog zida ili vijek od početka Prvog svjetskog rata.

Gabrijel je, piše Merkel, rekao da se ne bi trebalo samo vraćati u prošlost, već misliti i o poukama iz istorije za današnje probleme. Merkel je uzvratila:

„Imate pravo, posebno kad se radi o Prvom svjetskom ratu. Posle jugoslovenskih ratova devedesetih godina moramo doprinijeti da se trajno obezbijedi mirni suživot na Zapadnom Balkanu, tu imamo još mnogo posla."

Kako podsjeća Merkel, u to vrijeme su Slovenija i Hrvatska već bile u EU, dok su ostale zemlje regiona – Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija – bile u ovoj ili onoj fazi puta ka EU.

„Ali u našim razgovorima su nam najviše briga zadavale trajne napetosti prije svega između Srbije i Kosova, kao i u okviru država, posebno Bosne i Hercegovine. Čak i te 2014, sto godina po početku Prvog svjetskog rata, mir u regionu bio je krhak“, piše bivša kancelarka.

Na opisanom sastanku je, piše, predložila da se zemlje Zapadnog Balkana koje još nisu u EU okupe na sastanku kako bi se ojačala njihova međusobna saradnja.

Rađanje Berlinskog procesa

Štajnmajer je upozorio da bi to moglo da izgleda neprikladno – da, s obzirom na njemačku istoriju, Berlin poziva na takve sastanke bez šireg dogovora u Evropi. 

Merkel se saglasila. Prvu konferenciju je organizovala Njemačka, ali uključili su se i drugi. Tako je rođen takozvani Berlinski proces za koji Merkel smatra da je „veliki uspjeh“.

Prije svega su, piše, tu dogovarani konkretni projekti Evropske komisije i država regiona, infrastrukturni projekti, kancelarija za saradnju mladih RYCO i ekonomska saradnja.

„Dobro je što nismo čekali dok sve te zemlje ne postanu dio Evropske unije da bismo našli modele saradnje“, ocjenjuje Merkel.

Ipak, kratko poglavlje zaključuje time da ima još mnogo problema: „Bila sam i ostala uvjerena da jedino članstvo svih država Zapadnog Balkana u EU može da obezbijedi trajan i miran suživot u regionu. Koliko god da je put do tamo trnovit, njime se mora ići.“

„Uspjećemo“

U poglavlju „Uspjećemo“ – što je najpoznatija izjava Angele Merkel kojom je bodrila javnost dopuštajući da stotine hiljada izbjeglica uđu u zemlju – ona podsjeća da su u Njemačku i prije tog talasa kao tražioci azila dolazili građani Srbije, Makedonije, Crne Gore, BiH i Albanije kojima nije trebala viza za ulazak u Šengenski prostor.

Dogovor koji je postigla sa Turskom 2016. godine, da ta zemlja zadrži migrante u zamenu za milijarde evra iz Brisela, Merkel brani riječima da je htjela da trajno smanji broj dolazaka i poštedi same došljake stradanja u Egejskom moru.

„Sve dok su odatle hiljade ljudi dnevno stizale preko Grčke, napori – koje su vehementno tražili i neki evropski šefovi država i vlada – od strane Slovenije, Hrvatske, Srbije i bivše jugoslovenske Republike Makedonije da zatvore svoje granice na Balkanskoj ruti za izbjeglice i migrante, bili su prije izraz kratkovidog razmišljanja nego putevi do rješenja.“

Uopšte, ovo poglavlje je važno bivšoj kancelarki koja je višestruko napadana zbog toga kako je upravljala izbjegličkom krizom. 

Knjiga za 42 evra

Zemlje regiona još se pominju pri opisu važnog i dramatičnog samita NATO u Bukureštu 2008. godine. Tada su na dnevnom redu bili prijemi Hrvatske i Albanije u NATO, dok je Grčka blokirala ulazak Makedonije.

No, to poglavlje je posebno pod lupom njemačke javnosti jer je Merkel tada bila među onima koji su se usprotivili brzom prijemu Ukrajine i Gruzije u NATO.

Inače, osim dijelova koji govore o ratu u Ukrajini, odnosu sa Putinom i izbjegličkoj krizi, njemačku javnost i novinare najviše su zanimali dijelovi autobiografije u kojima se Merkel osvrće na Donalda Trampa.

U knjizi koju je napisala sa višedecenijskom saputnicom Beate Bauman, Merkel piše o svojim godinama u DDR-u, ali i šesnaest godina u Kancleramtu.

Knjiga koju je izdao „Kipenhojer & Vič“ košta čak 42 evra. Kako je pisao Špigel, Merkel i njena koautorka dobili su možda i preko deset miliona evra avansa za knjigu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu