Politiku čine  biografije i karijere sa usponima i padovima. Više od deset mjeseci tri političara teže izboru za predsjednika najvažnije vladajuće stranke: Demohrišćanske unije CDU. To su Armin Laschet (59), Friedrich Merz (65), Norbert Röttgen (55) - tri muškarca, tri pravnika, tri katolika, tri političara koja potiču iz Sjeverne Rajne-Vestfalije. Na izborima za Bundestag u oktobru 1994. njih trojica su postali članovi njemačkog parlamenta - istovremeno ali ne zajedno.

Röttgen je imao 29 godina, Laschet 33, Merz nešto manje od 39. Sva trojica su studirala u Bonnu, ali svaki u različito vrijeme. Vestfalijac Merz bio je u Evropskom parlamentu od 1989. do 1994. godine i od tamo je, kao parlamentarac, sa sobom donio svoja prva iskustva.

Jaka ekipa

Röttgen, Laschet i Merz bili su trojica od ukupno 64 nova člana kluba poslanika CDU/CSU u parlamentu: 58 ih je bilo iz CDU (uključujući osam žena), šest iz CSU (uključujući jednu ženu). Bio je to neobično jak saziv – ne mali broj njih postali su savezni ministri, pokrajinski premijeri, državni ili partijski sekretari. Dvojica su i danas savezni ministri: Peter Altmaier (ministar privrede) i Gerd Müller (ministar za razvoj). Još četvorica drugih su ranije bila u kabinetu Angele Merkel.

Ko je sredinom 1990-ih preuzeo dužnost u tadašnjem centru njemačke politike u Bonnu, morao se naviknuti na rituale parlamentarnog života. Daleko više zastupnika nego danas dolazilo je iz svojih izbornih jedinica u Bonn samo u vrijeme parlamentarnog zasjedanja. Kvart oko Bundestaga i Bundesrata izgledao je kao grad (selo) u gradu. Nepunih mjesec dana nakon saveznih izbora, 15. novembra 1994., Röttgen, Laschet i Merz pripadali su vladajućoj koaliciji demohrišćana (CDU/CSU) i liberala (FDP), koju je Helmut Kohl oformio nakon što je peti put izabran za mandatara vlade odnosno kancelara.

- pročitajte i ovo: Dojčland trend: Korona i ko će doći na mjesto Merkel?

Udarni političari iz zadnjih redova

Laschet, Merz i Röttgen počeli su kao poslanici iz zadnjih redova u plenumu. Ali, to se ubrzo promijenilo. Stari članovi Bundestaga prisjećaju se kako su prvi govori njih trojice privukli veliku pažnju. Oni nisu samo čitali pripremljene govore, već su sigurni u sebe i ono što govore, dopuštali spontana pitanja. Merz je početkom 1995. godine dva puta iskoristio šansu da dođe do mikrofona u važnim parlamentarnim raspravama "Fragestunde”. Kada je prvi put održao govor 16. februara 1995. u okviru rasprave o pitanjima evropske politike, optužio je socijaldemokrate da su napustili "konsenzus koji je vladao među velikim strankama" u Njemačkoj i založio se za "zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku" Evropske unije.

Dan kasnije, Röttgen, koji je gotovo deset godina mlađi od njega, održao je svoj prvi govor. Radilo se o podnesku opozicije na izmjene kaznenog zakona iz kojeg je trebalo izbrisati sitne prekršaje i označiti ih bagatelnim. Nakon nekoliko rečenica, političarka SPD-a Herta Däubler-Gmelin javila se sa pitanjem.

- pročitajte i ovo: Njemačka vanjska politika nakon Angele Merkel

Röttgenov "osvježavajući” govor

Na kraju govora, potpredsjednik Bundestaga Burkhard Hirsch (FDP) srdačno je čestitao Röttgenu na prvom govoru u Bundestagu, koji je bio jako "osvježavajući". U Klubu poslanika CDU/CSU svima je bilo jasno da će ovaj nadareni govornik uskoro određivati politiku. Mnogo godina kasnije, kada je ušao u okršaje u raspravama oko kancelarke koju su nazivali mamica, proglasili su ga "maminim ljubimcem". On je to bio i ostao sve do 2012. godine, kada je pao u nemilost Angele Merkel zbog spora oko izgubljenih izbora u Sjevernoj Rajni Vestfaliji (NRW).

Merz je, nakon ulaska u Bundestag, kao govornik nastupio četiri puta u prvoj polovini godine, Röttgen tri puta. I tada kao i danas to je neobično za novajlije. No, oni su se u govorima posvetili ključnim političkim pitanjima iz oblasti evropske i ekonomske politike (Merz) i pitanjima pravosuđa i unutrašnje politike (Röttgen). Laschet se na početku posvetio razvojnoj politici, o kojoj se pak rijetko raspravlja u parlamentu. Svoj prvi govor održao je tek u septembru 1995. Pa ipak, već sredinom decembra 1994. pojavljuje kao prvi od njih trojice u službenom protokolu Bundestaga. Tada je političarka SPD-a Edith Niehuis uzela riječ u debati o porodičnoj politici i izrazito niskom natalitetu i pozvala na osnivanje "ministarstva budućnosti", koje bi se bavilo porodičnim pitanjima. U zapisniku stoji: "Aplauz SPD-a ali i zastupnika Armina Lascheta (CDU/CSU)". Neobično. Mladi poslanici prvo moraju naučiti ne pljeskati političkim protivnicima, čak i ako postoji stopostotno slaganje u stavovima.

- pročitajte i ovo: Kriza u CDU: Trojica pretendenata za kancelara

Kružok političkih pobunjenika

Iza kulisa Bundestaga, mlađi Laschet i Röttgen i nešto stariji Merz kretali su se u različitim smjerovima. Niko od njih trojice nije imao šansi da napravi karijeru u Klubu poslanika, čiji je rad posljednjih nekoliko godina vladavine Helmuta Kohla, bio obilježen stagnacijom. No, dvojica "Rajnlendera” brzo su sa istomišljenicima krenula modernim kursom. Otpočela je runda razgovora "reformista” koji su željeli promijeniti zakon o državljanstvu, što je izazvalo ljutnju starih, prije svega konzervativnih članova Bundestaga. Tada je počeo politički flert tada mladih zastupnika CDU-a sa političkim vrhom partije Zelenih. Među njima su bili Laschet i Röttgen.

Prije svega je jedan čovjek - Peter Hintze -, koji je izabran u Bundestag 1990,.  umrežio Lascheta i Röttgena u tzv. ”Grupu mladih” u okviru Kluba poslanika  (CDU/CSU). Grupa je bila odana i lojalna kancelaru, pa ipak pomalo revolucionarna tokom povremenih večera sa Helmutom Kohlom na kojima su vođene duge diskusije. One su se nekada nastavljale tokom putovanja po inostranstvu – kada se išlo na audijenciju Billu Clintonu u Bijelu kuću ili u posjetu Kremlju.

Merz nikada nije spadao u sljedbenike Petera Hintzea. Ove subote, tokom izbora za novog šefa CDU, nekadašnje kolege Merz, Laschet i Röttgen ulaze u borbu i za nasljednika kancelarke Angele Merkel.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android