Malo je političkih tema u kojima su države članice EU toliko podijeljene kao što je to tema migracije i azila. Zemlje poput Mađarske žele uzeti što je moguće manje migranata, dok se zemlje EU na vanjskim granicama žale da su u ovom problemu prepuštene same sebi.

Najkasnije 2015. godine, kada je stotine hiljada ljudi pokušalo biti primljeno u EU razlike su postale vidljive. Od tada stalno postoje nastojanja da se migracija i azil u EU bolje organiziraju. Tek u septembru je Europska komisija predložila novu reformu europskog azilantskog sistema.

Države EU balansiraju: s jedne strane žele ostvariti svoje interese i regulirati migraciju, a s druge strane žele poštovati temeljna ljudska prava. Studija "Human Rights Challenges to European Migration Policy" ili "Remap" sada pokazuje gdje ljudska prava i migracijaska politika EU posebice sukobljavaju. 

Zahtjevi i stvarnost

“EU ima pravo djelovati kao promotor ljudskih prava”, kaže koautor pomenute studije Frederik von Harbou iz Visoke škole Ernst-Abbe iz Jene za DW. To se također pokazuje u tome da ljudska prava sve više igraju ulogu u migracijskoj politici. Jedan primjer za to je Frontex, Europska agencija za  nadzor granica EU.

Godine 2018. je upravo Frontex dobio opsežna nova ovlaštenja, ali u uredbi koja je to regulirala pojavili su se i “mehanizmi za ljudska prava”, kaže Harbou. Baš sada, kako kaže, postoji mogućnost da se agenciji prijave povrede ljudskih prava, a i načelo kršenja povratka migranata prema međunarodnom pravu. Ovo načelo kaže da se ljudi ne smiju vraćati u države u kojima prijeti mučenje ili druga ozbiljna kršenja ljudskih prava. Međutim, navodi Harbou, ti su mehanizmi za ljudska prava do sada bili "mačevi bez oštrice" jer još nisu u potpunosti razvijeni.

Ljudska prava se ne poštuju

EU na svojim vanjskim granicama ima obavezu poštivati ljudska prava, ali studija pokazuje da je EU ne ispunjava.

"Jednom kada budete primljeni u europski sustav azila, postoji vrlo dobar standard za prolazak urednog postupka za azil. Razina zaštite tijekom postupka azila prilično je izgrađena", kaže Harbou.

No budući da su države članice EU to znale, koristile su razne strategije kako bi što manje ljudi imalo pristup sustavu azila. To se s jedne strane događa kroz suradnju s trećim zemljama poput Libije, koje sprečavaju pristup Europi, ili zatvaranjem europskih luka radi spašavanja brodova. Države članice su tako odlučile, ali EU je često tolerirala ovu odluku.

U jednom slučaju, međutim, EU je izravno sudionik. "Ako se podaci o položaju brodova proslijede libijskoj obalnoj straži, vjerujemo da EU pomaže i podupire čin koji je u suprotnosti s međunarodnim pravom", kaže Harbou. Znači: Uz podatke o položaju, libijska obalna straža može vratiti čamce u Libiju, gdje se ljudi mogu suočiti s mučenjem. To bi onda kršilo načelo povratka, odnosno ostanka migranta. 

Studija Remap zbog toga predlaže da se uspostavi više legalnih migracijskih puteva u EU i zalaže se zbog toga za princip humanitarne vize. Ljudi bi onda mogli u diplomatskim predstavništvima podnijeti zahtjev za vizu i u EU proći kroz proces izdavanja azila.

Tek prošle godine su se međutim brojne države EU izjasnile protiv jednog takvog postupka. Francuska je primjerice upozorila da su diplomatska predstavništva, s obzirom na brojne konflikte u svijetu, preopterećena zahtjevima za vize.

Oprezno s reformama

Od konca septembra su sada na stolu Europske komisije - novi prijedlozi za reforme. Oni bi trebali konačno dovesti do zajedničke azilantske i migracijske politike koja EU do sada nedostaje. Planovi između ostalog predviđaju centre za prijem na vanjskim granicama EU, tzv. sigurnosni screening i redizajn dublinskog procesa. Do sada je Dublin III regulirao da izbjeglica mora podnijeti zahtjev za azil tamo gdje je prvi put stupila na europsko tlo.

Studija Remap također se bavi planovima reformi i naglašava da se ni ljudska prava ne smiju zanemariti. Dublinski postupak stoga bi trebao zadržati određeni stupanj fleksibilnosti i također uzeti u obzir pojedinačne čimbenike poput obiteljskih veza s članicom EU-a.

Razmatranje ljudskih prava također bi trebalo igrati ulogu u sigurnosnim provjerama.

"Ako proces ide paralelno sa zatvorenim centrima koji prakticiraju opće lišavanje slobode, to je iz perspektive ljudskih prava neprihvatljivo," kaže Harbou. EU, kako on kaže, mora imati na umu da samo migracijska politika koja je u skladu s ljudskim pravima može biti održiva - tako da EU ne prokocka svoju međunarodnu vjerodostojnost kao čuvara ljudskih prava.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android