“Zatvaramo kamp, daćemo vam vreće za spavanje"
21. decembar 2020
"U Bosni sam godinu dana, a u Lipi šest mjeseci. Do sada sam 30 puta pokušao da pređem granicu. Želim da idem u Njemačku. Hvatala nas je hrvatska i slovenačka policija, vraćala nazad. Pretukli su nas nekoliko puta, ali ima i onih koji su dobri, koji nas ne tuku. Vrate nas kroz šumu i onda se ponovo vratimo ovdje. A šta nas dočeka ovdje. Hoće sada da idemo i odavde”, priča Rašid Ali iz Pakistana, dok čeka konačnu odluku IOM-a šta će biti sa kampom.
"Zatvaramo kamp, daćemo vam vreće za spavanje,, samo to ponavljaju. Ne znam šta će uraditi sa nama, ovo je nenormalno. Nemamo novca, hrane, možemo samo da idemo u divlje kampove u kojima ima dosta migranata. Bira je bila dobra, ali ne daju nam više tamo”, ogorčen je Rašid.
IOM je spreman za sve scenarije
Izbacivanje migranata i zatvaranje kampa Lipa, prolongiran je nekoliko puta. Njegovo zatvaranje znači na stotine migranata bez kakvog-takvog krova nad glavom jer Savjet ministara BiH odlaže donošenje konačne odluke o definisanju statusa kampa kao trajnog, za šta je novac već osiguran. Iz IOM-a poručuju da su spremni za sve scenarije.
"Mi imamo planove za sve opcije, tako da pričamo o satima. Ako se ništa ne riješi, korisnici iz ovog kampa će biti ispraćeni van, uz dodjelu osnovnih paketa humanitarne pomoći a mi ćemo staviti ključ u bravu”, rekla je Nataša Omerović, upravnica kampa, nakon što je odluka o zatvaranju drugi put prolongirana.
A odluka je prolongirana na zahtjev Ministarstva bezbijednosti BiH, koje traži rješenje s obzirom da nema podršku u Savjetu ministara za dodjelu trajnog statusa kampu Lipa, kao prihvatnog centra, a sa druge strane, vraćanje u nekadašnji kamp Bira u Biihaću je za gradske vlasti neprihvatljiva opcija. Odluci Savjeta ministara protive se srpski ministri jer se kamp nalazi u selu koje je prije rata bilo naseljeno većinski srpskim stanovništvom i gdje se neposredno uz kamp, nalazi pravoslavna crkva. Ministar bezbijednosti Selmo Cikotić, vidi Biru kao jedino rješenje u ovom trenutku.
Politički sukobi zbog Bire
"Dok Lipu ne pripremimo za jedan dugotrajan boravak migraata, trebamo da privremeno iskoristimo kapacitete Bire, da bismo tu na dva tri mjeseca smjestili migrante”, kaže Cikotić.
Vlasti Unsko-sanskog kantona ne žele ni da čuju za ovu mogućnost. Ukoliko neko pokuša da migrante vrati u Bihać i ponovo otvori Biru za njihov prihvat, reagovaće i policija ovog kantona, poručuju. Devet mjeseci nesposobnosti u pokušaju da se nađe izlaz iz ove situacije, nisu uspjeli da naprave ni državne vlasti ni međunarodne organizacije i to, kaže gradonačelnik Bihaća, Šuhret Fazlić, nije njihov problem.
"Čijelo vrijeme igra se jedna prljava politika kada je u pitaju Bihać, kada je su pitanju Lipa i Bira, a cijelo ovo vrijeme su tražili od nas da se da zemljište, objekti, koji su u vlasništvu grada. I dali smo sve, uradili i umjesto da pripremaju kamp, oni hoće da izvrše pritisak na nas da otvorimo Biru i na taj način ustvari prikrivaju svoj nerad”, kaže Fazlić.
Nerad će se obiti o glavu i Azadu iz Bagladeša koji je u kampu dva mjeseca. Zahvalan je lokalnoj vlasti na svemu, ali želi da idu dalje ili da imaju normalne uslove.
"Juče su nam rekli da se kamp zatvara ali kuda da idemo mi, nas 1.200. To je veliki problem. Hladno je. Nadamo se da će kamp i dalje postojati, jer nemamo gdje za sada. Nemamo novca. Neki do nas odmah idu na gejm ali ima i onih koji će čekati proljeće. ", kaže Azad, sprema da se pridruži grupi migrata po obližnjim šumama, ukoliko kamp bude zatvoren.
Briga samo formalne prirode
Povratak migranata u bivši kamp Biru, koji je zatvoren u septembru ne dolazi u obzir, kategorične su vlasti USK. Da bi migranti dočekali proljeće u Lipi, neophodna je odluka Savjeta ministara Bosne i Hercegovine o davanju trajnog statusa kampu, čemu se protive ministri iz Republike Srpske. Takođe, vlasti ovog entiteta ne dozvoljavaju ni formiranje bilo kakvih kampova na teritoriji RS, a tu odluku sada prati i većina kantona u BiH. Međutim, ukoliko se sagleda šira slika i činjenica da izvan kampa Lipa boravi na stotine, vjerovatno na hiljade migranta u "divljim” kampovima, a da niko od toga ne pravi problem, jasno je da je postojanje bilo kakvog kampa, potrebno samo kako bi se formalno ispunili uslovi i pokazalo da država ali i međunarodne organizacije nešto rade po pitanju jedne od najvećih humanitarnih katastrofa.