Dojče vele je napravio intervju sa Mihailom Sakašvilijem, koji je u zatvoru u Gruziji. Na poslata pitanja odgovoreno je pismeno. Bivši predsjednik Gruzije za DW govori o svom zdravstvenom stanju i zatvoru u Gruziji, iznosi stav prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom i ocjenjuje buduće izglede Putinovog režima u Rusiji. Lični razgovor trenutno nije moguć sa Sakašvilijem.

Jer, Sakašvili je u pritvoru od jeseni 2021. godine. On je uhapšen na osnovu ranijih osuđivanja nakon što je ilegalno prešao gruzijsku granicu i vratio se u zemlju. Protiv Sakašvilija je pokrenuto nekoliko krivičnih postupaka u njegovoj matičnoj zemlji, uključujući i jedan zbog zloupotrebe položaja tokom njegovog mandata na mjestu predsjednika. Od maja 2022. političar je u klinici Vivamed u Tbilisiju. Prema njegovim riječima, u zatvoru je bio „sistematski fizički i psihički mučen“. U najbližem krugu političara kažu da je otrovan u zatvoru.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je Gruziju da izruči ukrajinskog državljanina Sakašvilija Ukrajini na liječenje. Jer, Sakašvili je živio u Ukrajini nekoliko godina prije nego što se vratio u Gruziju.

DW: Gospodine Sakašvili, kako ste? Da li dobijate medicinsku njegu koja vam je potrebna? Da li su vam ljekari poboljšali zdravlje?

Mihail Sakašvili: Što se zdravlja tiče, juče sam dva puta gubio svijest (stanje od 12. jula – prim. ur.). Osjećam se veoma slabo i postaje sve gore i gore. Imam problema zbog ozbiljne neurološke bolesti. Pored toga, patim od skoro potpunog gubitka mišića i imam mnoge druge simptome.

Da li se osjećate sigurno? Kako se prema Vama ponaša zatvorsko osoblje?

Zatvorska služba Gruzije krši zakon ne dozvoljavajući posjete članovima parlamenta, uključujući Dmitra Lubinjeca (komesar za ljudska prava ukrajinskog parlamenta – prim. aut.). Naravno da osjećam da sam u opasnosti. Gruzijske tajne službe veoma blisko sarađuju sa Rusima i ruski tenkovi su 40 kilometara od mog zatvora.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je više puta tražio od gruzijskih vlasti da vam dozvole da otputujete u Ukrajinu ili treću zemlju na liječenje. Očigledno glasovi Vaših prijatelja u EU i SAD koji Vas podržavaju nemaju dovoljnu težinu. Zašto je to tako?

Evropski parlament je donio vrlo jasnu rezoluciju, kao i PSSE (Parlamentarna skupština Savjeta Evrope – prim. aut.). Emanuel Makron (predsjednik Francuske – prim. ur.) i Maja Sandu (predsjednica Moldavije – prim. ur.) su takođe pozvali na moje oslobađanje. Ja sam predsjedniku Volodimiru Zelenskom, Andriji Jermaku (šef kabineta predsjednika Ukrajine – prim. ur.), Dmitru Kulebi (ministar spoljnih poslova Ukrajine – prim. ur.), Davidu Aramiju (predsjednik poslaničkog kluba vladajuće ukrajinske partije “Sluga naroda" – pri. ur.), Ruslanu Stefančuku (predsjedavajućem parlamentu – prim. ur.) i parlamentu u cjelini veoma zahvalan. Poljska je takođe veoma aktivna. Moja situacija je više puta podignuta na veoma visok nivo u Vašingtonu.

Nedavno ste izjavili da je neophodno pripremiti se za oslobođenje oblasti Abhazije i Unutrašnje Kartlije. Mislite li da to gruzijska vojska treba da uradi? Pod kojim okolnostima je to realno?

Mislim da Gruziji nisu potrebne borbene operacije. Poslije neizbježnog poraza u Ukrajini, Rusija će napustiti naše teritorije. U Južnoj Osetiji gotovo da i nema stanovništva, a Abhazija je poluprazna. Ali, sve dok traje rat, Gruzija je manje bezbjedna nego ikad.

Gruzija prima ukrajinske izbjeglice. Istovremeno, mnogi građani Rusije dolaze u Gruziju bježeći od mobilizacije. Koji su rizici velikog broja ruskih državljana u Gruziji?

Veoma sam srećan što su Ukrajinci našli utočište u Gruziji, ali prisustvo Rusa je veoma opasno. Gdje god ima Rusa, uvijek ima problema.

Da su Ukrajina i Gruzija dobile akcione planove za članstvo u NATO-u 2008. godine, da li bi se mogli izbjeći ratovi koje je Rusija započela protiv Gruzije 2008, a zatim i protiv Ukrajine 2014?

Da smo u Bukureštu (samit NATO-a – prim. ur.) dobili akcione planove o članstvu u NATO, rata ne bi bilo. Ratna mašina je pokrenuta odmah nakon odbijanja akcionih planova.

Na nedavnom samitu NATO-a u Viljnusu ponovo nije bilo jasnog i nedvosmislenog poziva Ukrajini da uđe u NATO. Da li ste razočarani rezultatom samita?

Takođe smatram da je samit u Viljnusu i brisanje tačke iz akcionog plana veliko dostignuće Zelenskog i ukrajinske diplomatije.

Za razliku od Ukrajine, evroatlantske ambicije Gruzije izgleda nisu na dnevnom redu. Da li i dalje verujete da će Gruzija jednog dana postati članica NATO-a?

Gruzija će biti u NATO čim uklonimo prorusku vladu – i ruski oligarh će izgubiti vlast.

Šta mislite kako će izgledati pobjeda Ukrajine nad Rusijom?

Pobjeda Ukrajine će doći kada ponovo budu dostignute granice iz 1991. i kada dođe do promjene režima u Moskvi. Putin je trenutno veoma klimav, a svaki uspjeh Ukrajine na frontu - pristup moru ili ponovno zauzimanje Bahmuta - ubrzaće njegov kraj.

Inače, sviđa mi se nediplomatski stil Volodimira Zelenskog. Godine 2008. tadašnji predsjednik SAD Džordž Buš lično me je zamolio da ubijedim tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka da pozitivno odgovori na odluku Bukurešta. Uradili smo to, ali nije pomoglo. Volodimir Zelenski, Andrij Jermak i Dmitro Kuleba stvorili su novu školu diplomatije za svijet i ona ima uticaja. U svijetu više nema pravih lidera, a Zelenski je zaista postao lider slobodnog svijeta – time se može samo ponositi.

Intervju vodila Aleksandra Indukova

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu