Sudac Abu Amar je bez sumnje uljudan čovjek. "Dobrodošli", kaže i u znak gostoprimstva polaže desnu ruku na grudi. Nalazimo se u jednom šerijatskom sudu na istoku grada Alepa, kojega su zauzeli pobunjenici. Pet šerijatskih sudova, koliko ih ima ovdje, su trenutačno jedino mjesto na kojemu se u tome gradu provode sudski procesi. Islamsko sudstvo naravno - ne ono koje stoji u građanskim zakonicima.

Oko nas, na hodnicima i u dvoranama vidimo samo muškarce, bradate muškarce. Duga, tanka brada Abu Amara visi na njegovom licu kao da je prilijepljena. Stalno je miluje dok nam pojašnjava koje su njegove nadležnosti kao najvišeg šerijatskog suca ovdje: "Studirao sam arapski jezik i nakon toga izgradio jednu tekstilnu tvornicu. Ali sam morao zatvoriti tvornicu kako bih mogao raditi ovdje kao sudac i rješavati probleme moje zemlje."

Tjelesna kazna za krađu "odsijecanje desne ruke"

Glavni problem je građanski rat, koji se zasad ne da riješiti. Ali i u ratu postoje brojne svakodnevne svađe i svađice, koje se moraju riješiti: razvodi, nasljedstva, otvoreni računi. Upravo se u sudnici broj četiri raspravlja o jednom konfliktu oko neizmirene stanarine: "Stanaru se daje još rok od jednog mjeseca", pojašnjava nadležni šerijatski sudac, te sukobljene strane šalje kući.

S pravnim postupcima to ima malo veze, više s postignutim kompromisima, koji su upravo u kriznim vremenima nužni i smisleni. Pitanje je samo je li namjera tih šerijatskih sudova u pobunjeničkim područjima da se stvore fundamenti za jednu buduću islamsku državu. "Mi slijedimo islamski zakon. Ali ga trenutačno ne tumačimo u njegovoj potpunoj strogoći, jer je ratno stanje", kaže Abu Amar. "Ljudi moraju preživjeti. Ako netko krade, ne primjenjujemo odmah odgovarajuću tjelesnu kaznu." Tjelesna kazna za krađu je po šerijatu "odsijecanje desne ruke".

Šerijatski sudovi, indoktrinacija u zatvorima, uplašeni zatvorenici,...

Ali, kao dokaz za njegovu trenutačnu milost, Abu Amar nam dopušta da posjetimo jednu od zatvorskih ćelija. Tamna velika prostorija u podrumu opremljena tepisima: šestorica muškaraca tu sjede na podu, ispred njih jedan šeik, koji im upravo propovijeda: "Morate puno moliti. Bog će vam oprostiti vaše grijehe ako se budete pridržavali islamskih propisa." Zatim jedan od zatvorenika mora ustati i njemačkim novinarima pojasniti što je ovdje već naučio: "Hajde, reci im tko si, što si učinio i kako Asad muči svoj narod!", zapovijeda šeik: "Ja se zovem Šaer. Imam 18 godina i provalio sam u jedan dućan za elektroniku. Nismo kod kuće imali ništa više za jesti." Dva mjeseca mora ovdje služiti kaznu. "I što ćeš raditi kad budeš ponovno na slobodi?", pitamo ga. "Moliti i postiti", kaže on.

Ne mora biti, ali bi ta slika mogla biti budućnost Sirije: šerijatski sudovi, indoktrinacija u zatvorima, uplašeni zatvorenici. To bi bila islamistička alternativa ćelijama za mučenje Asadovog režima.

Suca Abu Amara pitamo: "Što ćete uraditi s kradljivcima kad se završi rat i vi dođete na vlast? Hoćete li onda u punoj strogoći primjenjivati šerijat?"

"Da, jer to je naše pravo. Iako se to vama na Zapadu ne sviđa. Mi to moramo uraditi, čak to i volimo."

Autori: Martin Durm / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić