Procjene i ukrajinskih i međunarodnih stručnjaka su zastrašujuće: oko pet milijuna hektara - to je oko desetina svih polja u Ukrajini je minirano, a povrh toga je u nekih 139.000 četvornih kilometara, to je četvrtina teritorija Ukrajine i to je više nego čitava Grčka - postoji opasnost od mina. Time Ukrajina stječe neslavnu titulu zemlje s najviše mina od Drugog svjetskog rata, a poljoprivrednici nemaju izbora nego i dalje ići na polja.

Radio Free Europe prenosi emisiju postaje Radio Donbas Realii u kojoj se jedan ukrajinski poljoprivrednik žalio kako je "golim rukama" morao vaditi mine iz svog polja žita i uljane repice i stalno se igra sa životom. Jer na tako golemoj površini stručnjaci niti ne stignu doći na mjesto - čak i kad bi takvih stručnjaka bilo dovoljno.

Ovog četvrtka i petka (17. i 18.10.) se u Švicarskoj održava međunarodna konferencija Ukraine Mine Action Conference - UMAC2024 čiji je cilj pomoći Ukrajini očistiti najprije barem pet milijuna hektara oranica. Jer to je i gospodarski problem za čitavu Ukrajinu: prema procjeni britanskog Instituta Tony Blair, mine smanjuju BDP Ukrajine svake godine za oko 10,27 milijardi eura što je 5,6% BDP-a te zemlje. Glavni razlog jest što se opasna polja više niti ne obrađuju tako da je i vanjskotrgovinski deficit Ukrajine sve veći.

Hrana stiže, ali cijene su druge

Jer Ukrajina je prije rata bila ne samo žitnica Europe, nego i jedan od najvažnijih proizvođača hrane u čitavom svijetu. To je bio i važan izvor prihoda Kijevu: 2022. je poljoprivreda činila gotovo 11% BDP-a Ukrajine, koncem 2023. je to palo na 7,4%.

Kanadska organizacija Mriya Aid također sudjeluje u pomoći Ukrajini da očisti zemlju od mina, jer Lesya Granger iz te organizacije upozorava kako su mine golemo zlo iz čitavog niza razloga: čak i ekološki, eksploziv iz njih zagađuje tlo i podzemne vode, a ako eksplodiraju - osim žrtava i materijalne štete su tu i opasni plinovi u eksploziji. Tu nevolju treba otkloniti, ali to je teško: organizacija podržava obuku stručnjaka i nabavu opreme, ali tu je riječ o upravo golemim površinama.

Usprkos svim tim nedaćama, Ukrajina je još uvijek jedan od glavnih izvoznika hrane u svijetu: prema tamošnjim izvorima, u sezoni 2023./24. je iz te zemlje otišlo 57,5 milijuna tona žitarica i uljarica. Najveći uvoznici su Španjolska, ali to je još veći problem za Egipat i Indoneziju koje su na 2. i 3. mjestu. Jer manja ponuda s manje površine neminovno znači veću cijenu na svjetskom tržištu. Donekle imućne zemlje još to nekako mogu plaćati, ali Egipat ili na primjer Demokratska Republika Kongo tri četvrtine svog uvoza žitarica pokriva iz Ukrajine i Rusije.

Tko to može platiti?

Već s početkom rata je cijena žita upravo eksplodirala: s veljače na ožujak 2022. je skočila za 12,6%, a koliko god se cijena nešto stabilizirala, ona je još uvijek visoka. Žito iz Ukrajine i dalje stiže na svjetsko tržište - neko vrijeme sporazumom Rusije, Ukrajine i Turske o "sigurnom putu" preko Crnog mora, nakon što Rusija nije produžila taj sporazum Ukrajina svoje žito šalje preko luke na zapadnoj granici tako da brodovi praktično odmah ulaze u vode država NATO-a, Rumunjske i Bugarske.

No i tako je to golem problem za siromašne zemlje: Banka za obnovu i razvoj Afrike (AfDB) svjedoči kako su cijene hrane u Africi 2023. porasle za 17%, a iako je stopa poskupljenja u državama istoka Afrike preko 26%, u nekim državama su cijene upravo odletjele nebu pod oblake: u Sudanu je to 200%.

Walter Lal, stručnjak za međunarodnu trgovinu iz Visoke škole za primijenjenu znanost u Hamburgu objašnjava kako su države kao što su Alžir i Libija povećanje cijene hrane donekle mogle nadoknaditi većom cijenom nafte koju nude svjetskom tržištu, ali za zemlje kao što su Jemen, Libanon ili Sudan je "međunarodna pomoć u opskrbi hranom sad od odlučujuće važnosti."

"Nisu samo mine problem"

Isto tako, malo je nade da će se opskrba hranom u dogledno vrijeme vratiti na razinu prije početka agresije Rusije na Ukrajinu. Ukrajinski ekonomski stručnjak Oleg Pendizin upozorava kako niti mine nisu jedini problem: "Mogli bi i očistiti mine i osigurati međunarodnu pomoć, ali čak i tako ostaje problem ruskih zračnih napada na radnike na poljima", kaže on za DW. Osim toga, odlučujuća je i opskrba vodom za navodnjavanje i obnova brane Kahovka koja ne samo da osigurava hlađenje nuklearne elektrane Zaporožje, nego i čitavu regiju opskrbljuje vodom. Brana je uništena u lipnju prošle godine, a kad će moći početi obnova - to nitko ne zna.

Za manje žita iz Ukrajine je razlog i posve jednostavan: nema dovoljno ljudi. Mnogi su "ili pobjegli ili su mobilizirani, a zemlja se ne obrađuje. Nema nikoga tko bi to činio. Sela na istoku Ukrajine su prazna, ostali su samo starci", kaže Pendzin.

Već i zato nema sloge niti među stručnjacima, koliko dugo će Ukrajini biti potrebno da očisti sve te mine, čak i da rat brzo prestane. Velik dio miniranih površina bi se mogao provjeriti i očistiti strojevima, ali i iskustvo rata u Hrvatskoj svjedoči kako je vremenom sve teže otkriti i ukloniti minu ili neeksplodirano streljivo, makar opasnost ne postaje mnogo manja. Tako ukrajinski ministar unutarnjih poslova Ihor Klimenko misli da će to potrajati deset godina, bivši ministar obrane Oleksij Resnikov je mnogo manje optimističan: misli da će trebati čak 30 godina.

Tako će ovaj rat "i dalje pogoršavati opskrbu hranom", misli Walter Leal: "Osobito u državama s ugroženim stanovništvom će veće cijene žitarica, ulja i gnojiva dovesti do sve većih cijena hrane. A to onda lako vodi i u inflaciju i u sve veću političku nestabilnost."

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.