Na zemljanom putu od sela Miratovac kod  Preševa, krajnje južne tačke Srbije ka Sjevernoj Makedoniji, gotovo da nema nikoga. Tabla sa natpisom „Granični pojas – zabranjeno je kretanje i zadržavanje u graničnom pojasu bez dozvole“.

To je put ka žičanoj ogradi o kojoj se šuška već danima. Malo niže stoji jedna od brojnih policijskih patrola. Zaustavljaju nas srpska i austrijska policija koja je tu u sklopu Fronteksa, i ne dozvoljavaju dalje.

Pitamo ih za ogradu. Da li zaista postoji? Gdje je? Čemu služi? Ko je pravi i zašto? Nasmijana policajka rukom pokazuje ka granici, ali odgovara da se dalje ne može i da moramo nazad. DW je uzaludno čekao na odobrenje granične policije, iako smo zahtjev poslali nekoliko dana ranije.

Država kupila zemlju

Na tom istom zemljanom putu u povratku srećemo mještanina Miratovca, sela koje nastanjuju Albanci, na traktoru. Pošao je u kukuruzište koje se nalazi svuda okolo. Na lošem srpskom kaže da „ne govori srpski".

Kaže da ništa ne zna o ogradi jer je njegova njiva daleko od granice, a on na granicu ne ide. Dodaje da dugo nije vidio migrante da prolaze tim putem koji je prije pet godina bio dio Balkanske rute. To je bila prva stanica u Srbiji za migrante koji su dolazili u kolonama.

O žičanoj ogradi koja dijeli Srbiju i Makedoniju kod sela Miratovac šuška se već danima, pojavile su se i prve fotografije, ali se detalji ne znaju.

O ogradi je prethodnih dana jedino govorio predsjednik Opštine Preševo, Šćiprim Arifi, kada je izjavio da ogradu gradi Srbija i to u dogovoru sa Evropskom unijom kako bi spriječila ulazak migranata u Srbiju. Međutim, EU je izdala saopštenje u kome to negira. 

U saopštenju se navodi da je od početka 2015. godine EU donirala značajnu finansijsku i tehničku pomoć u vrijednosti od više od 100 miliona evra, ali da to ne uključuje ogradu, te da to nije dio nijednog sporazuma. Sve druge institucije ćute. Policija patrolira duž granice, a ogradu gotovo niko nije vidio.

Tek jedan zemljoradnik kaže da je država Srbija od njega kupila hektar i po zemljišta, ali da mu još nije dala novac. Ne zna ni koliko treba da dobije, a ni kada. Samo da će mu biti plaćeno. Pokazuje nam da ograda ide od autoputa do brda iznad Miratovca što otprilike jedan kilometar.

Traže se odgovori

Sa srpske strane granice samo se nagađa čemu ograda služi, ko je gradi i zašto je čuvaju i srpska i austrijska policija. Ni sa makedonske strane ne znaju mnogo više. Ogradi je pak prišao makedonski fotograf agencije AFP Robert Atanasovski. Za DW priča:

„Do ograde se dolazi preko graničnog prelaza Tabanovce, ide se prugom pješice kilometar i po. Žica ide kroz šumu i ne vidi se cijela, ja sam vidio samo dijelove dugačke 50 do 100 metara. Ima tamo i nekih radnika koji su kratko radili, a poslije otišli. Niko ne čuva ogradu, nema policije, jer je ona sa srpske strane, a naša policija kaže da je nisu vidjeli i da ništa ne zna o tome. Ograda izgleda ozbiljno, kao ona između nas i Grčke, visoka je sigurno dva i po metra", kaže Robert Atanasovski.

Još nije poznato da li će narednih dana neko istupiti sa više informacija o razlozima podizanja ograde na granici između Srbije i Sjeverne Makedonije. Za sada nevladine organizacije koje se bave pitanjima izbjeglica zahtijevaju od Srbije da se izjasni da li je promijenila politiku prema migrantima.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android