„Bio je najavljen veliki, istorijski, govor", piše Andreas Ernst za Noje cirher cajtung: u tekstu pod naslovom „Vrijeme za rješavanje kosovskog pitanja ponovo počinje da ističe": „Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić htio je da Srbima na Kosovu u nedjelju pokaže svoje viđenje budućnosti srpsko-kosovskih odnosa. No, ono što je rekao u podijeljenom gradu Mitrovici nije bilo mnogo vizionarski: mješavina mirovne poruke i velikosrpskog inata. Više hiljada Srba ga je slušalo sa pažnjom i skepsom. Aplauz je ostao štedljiv. Vučićeva ideja da se promjenama granica deblokiraju odnosi sa susjedima stvara strah i budi nade među kosovskim Srbima. U vazduhu visi razmjena teritorija između Sjevera Kosova naseljenog Srbima i sela na Jugu Srbije u kojima žive Albanci."

„Neki su Vučićev govor poredili sa onim Miloševićevim iz 1989. na Gazimestanu, 30 kilometara južnije. Na taj govor se često gleda kao na uvod u jugoslovenske ratove, sa jadikovanjem nad ugroženim srpstvom i najavama predstojećih borbi. No, to poređenje zapinje. Miloševć je tada helikopterom dolebdio s neba i pozdravile su ga stotine hiljada ljudi. Tada je bila prisutna i crkva koja je podržala njegove velikosrpske planove. Danas je Srpska crkva kategorično protiv odustajanja od pretenzija na Kosovo do kojeg bi došlo u slučaju promjene granica kakvu zamišlja Vučić. Umjesto crnih mantija crkvenih velikodostojnika, srpskog predsjednika su u Mitrovici podržavale grupe u narodnim nošnjama."

„No, pomenut je i Gazimestan – na dvostruk način koji je tipičan za Vučića. On je kritikovao iluzije u srpskom planu: pogrešnu procjenu odnosa snaga, zapostavljanje želja susjeda. I sve to je dovelo do toga da danas u hrvatskom Kninu, u Sarajevu ili Prištini više nema Srba – prognani su, sve je izgubljeno. Vučić je rekao da nije bilo realne procjene i trezvenosti. Ali istovremeno je Miloševića nazvao velikim srpskim vođom koji je htio najbolje, ali se prevario."

„Neki komentatori u tom dvoznačju vide računicu. Smatraju da Vučić hoće da dobije poene i od liberala i od nacionalista. No, ta analiza je nepotpuna. Ovdje nije došla do izražaja računica, već njegov stav: za Vučića nisu problem srpske pretenzije, već to što su pogrešno sprovođene u djelo, naime nasiljem, i zato nisu uspjele. Lako je pretpostaviti da je baš ta rečenica o velikom srpskom vođi Miloševiću u svim bivšim jugoslovenskim republikama bila skandalozna i da se našla u udarnim vijestima. Tako je govor u Mitrovici nanovo pokazao da Vučić jeste dinamičan političari prefrigan taktičar, ali ne i državnik koji stvara povjerenje i kakav je sada potreban Srbiji i regionu."

Priredio Saša Bojić

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android