Cazinjanka Emina Hodžić, prva predsjednica Vijeća mladih USK-a, krovne omladinske organizacije u Bosanskoj krajini,  otišla je iz BiH prije dvije godine. Danas je na master studijima u Innsbrucku, gdje i radi. U svom rodnom gradu je pune četiri godine bezuspješno tražila zaposlenje. To je bio glavni razlog zašto je napustila zemlju.

Bosanska krajina važi za područje s tradicionalno visokom emigracionom stopom. Iz krajiških opština najviše odlaze mladi, ali više nije rijetkost ni da čitave porodice ostavljaju svoje domove i uhodane poslove te se pridružuju sve brojnijoj bh. dijaspori u svijetu. Oko trideset posto osoba rođenih u Bosni i Hercegovini sada živi izvan domovine, pokazuju podaci Svjetskog ekonomskog foruma.

Više od 60 posto mladih u BiH je nezaposleno, a Unsko-sanski kanton, sa opštom stopom nezaposlenosti od 57 posto jedno je od područja u kojima je najteže pronaći posao. U takvim uvjetima, odlazak iz države se često nameće kao jedino rješenje. Pored egzistencijalne nesigurnosti, mladi sve češće za svoj odlazak krive i politiku.

"Da bih tamo napredovala u karijeri, morala bih se početi baviti politikom, takav osjećaj sam stekla. Ja to nisam htjela i počela sam osjećati pritisak koji nisam mogla više da podnesem. To je bio dodatni razlog da odlučim pokušati drugoj državi", govori Emina.

Njene bivše kolege iz Vijeća mladih USK-a, uz pomoć Instituta za razvoj mladih KULT iz Sarajeva i resornog kantonalnog ministarstva, tokom 2016. godine su radili na Strategiji za mlade Unsko-sanskog kantona.

Jasmina Banjalučkić, predsjednica Skupštine ove organizacije, nada se da će taj dokument uskoro biti usvojen od strane zakonodavne vlasti i da će njegova implementacija doprinijeti zaustavljanju odliva mladih iz Krajine.

Porast iseljavanja u posljednje tri godine

Jasmina nam pojašnjava da je problem odlaska mladih iz Krajine odavno prisutan, ali je posebno izražen u posljednje tri godine kada su zemlje Europske unije uvele određene olakšice građanima BiH kada je u pitanju dobijanje radne dozvole. Situaciju otežava i politička situacija u kantonu. Iako je Strategija za mlade u USK, prema inicijalnom planu, do kraja 2016. trebala biti završena i predata na usvajanje, to se nije desilo. 

"Stalne smjene i promjene unutar Vlade jednim dijelom utiču na izradu Strategije. Kada je u Skupštini  kantona usvojen prijedlog za izradu ovog dokumenta, postojala je veoma dobra inicijativa i volja da se isti i završi. Nakon toga su došli lokalni izbori i Strategija je stavljena u drugi plan, ali izbori su prošli pa se nadamo da nas neće nešto staviti i u treći plan", govori Jasmina. Ona smatra da je odnos lokalnih i kantonalnih vlasti prema mladima u Krajini daleko od potreba ove populacije.

Mladi ne čekaju reakciju vlasti i donošenje strateških dokumenata. Jasmina navodi da je tokom ove godine samo posredstvom Službe za zapošljavanje Unsko-sanski kanton napustilo oko hiljadu osoba, od čega je najveći broj mlađih od 30 godina. "To je čak za pedeset odsto više u odnosu na prošlu godinu", upozorava ona.

Nema službenih podataka koliko mladih, kojih prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Unsko-sanskom kantonu ima nešto više od 60 hiljada, godišnje napusti najzapadniji dio BIH. Pretpostavlja se da oni koji su otišli preko Zavoda za zapošljavanje čine samo jedan mali dio u ukupnoj brojci iseljenika.

Mladi usavršavaju njemački jezik i školuju se za medicinare

Više od od dvije trećine mladih osoba u BiH želi otići iz države, pokazuju ankete nevladinih organizacija. Mladi Krajišnici čine konkretne korake da taj naum što prije i ostvare. Za odlazak se pripremaju još od srednje škole. Već godinama najveći interes vlada za upis u Medicinsku školu Bihać koja trenutno ima blizu 700 redovnih učenika, ali i 140 vanrednih na programu prekvalifikacije za odrasle.

Upravo sa završenim medicinskim smjerom najlakše je pronaći posao u zemljama Europske unije, posebno u Njemačkoj. Prema podacima Balkanske istraživačke mreže, više od četiri hiljade Bosanaca i Hercegovaca je pronašlo posao u njemačkom zdravstvenom sektoru i to samo u posljednje tri godine.

Edin Delanović (30), medicinski tehničar iz Velike Kladuše, svoju budućnost vidi baš u Njemačkoj. Zbog toga je upisao kurs njemačkog jezika u jednoj od tri škole za strane jezike u gradu. Edin već četiri godine radi u lokalnoj hitnoj službi, ali smatra da ovdje nema napretka. Iz razgovora sa svojim bivšim radnim kolegama, koji su sada vani, stekao je utisak da život izvan BiH nudi puno više mogućnosti za njega i njegovu porodicu.

"Ovdje nemam gdje otići, nemam gdje izvesti dijete", priča nam Edin. Živi sa suprugom i djetetom kao podstanar. Kaže da se ne usudi ući u veću investiciju i kupiti stan. "Stambeni krediti su nepovoljni, a olakšica za mlade bračne parove gotovo da i nema", navodi nam samo jedan od razloga zbog kojih nije zadovoljan životom u svom rodnom gradu.

Odlaze i dobro situirane porodice

Kurseve stranih jezika, od kojih je daleko najpopularniji njemački, samo u Velikoj Kladuši u ovom trenutku pohađa oko 200 polaznika. Prema riječima Veldine Alibegić, jedne od predavačica njemačkog, kandidati ponekad čekaju slobodno mjesto na kursu više od mjesec dana. Od 14 osoba iz Edinove grupe na kursu njemačkog jezika, čak njih 13 kaže da bi rado otišlo iz BiH.

"Od prošle godine sve više porodica upisuje kurseve njemačkog ili uzimaju privatne časove. To su najčešće dobro situirane porodice, ali zbog djece i njihove budućnosti žele otići van", kaže Veldina, koja već šest godina drži kurseve njemačkog jezika u Velikoj Kladuši. Oni, koji u inostranstvo odu s porodicama, najčešće tamo i ostaju.

Emina Hodžić kaže da je imala namjeru u Austriji završiti master i steći iskustvo rada u struci, a nakon toga se vratiti u BiH. Sada priznaje da o povratku sve manje razmišlja, pogotovo nakon što je u svojoj novoj zemlji pronašla i životnog saputnika. Uvjerila se, priča nam, da u Austriji ima veća prava i mogućnosti nego u svojoj matičnoj zemlji. "Smatram to tužnom činjenicom", zaključuje ova mlada Cazinjanka.