Autorica teksta Eva Reisinger u uvodu konstatuje da mnogi „mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu jer u njoj ne mogu naći posao. Onaj ko ostaje se nada da će zemlja konačno jednom procvati". „Kada se u Evropi govori o izgubljenoj generaciji i masovnoj nezaposlenosti među mladima, mislimo na zemlje kao što su Grčka ili Španija. Međutim, na zapadnom Balkanu je nezaposlenost među mladima i onima koji su završili fakultet gorka realnost. Veliki broj ljudi se odriče bosanskohercegovačkog državljanstva. Samo 2014. godine se državljanstva BiH odreklo 60.000 osoba. Mnogi od njih su mladi i dobro obrazovani. Prema podacima Svjetske banke 58 posto stanovništva starosti između 15 i 24 godine je nezaposleno. BiH nije članica EU i ne stoje joj na raspolaganju milijarde eura pomoći. Zbog toga mi u Njemačkoj malo čitamo o tome."

Zašto Bosni ide tako loše?

"Krivica za bezperspektivnost među mladima je privredna situacija u zemlji. Karakterišu je nezaposlenost, korupcija i nepotizam. Mnogo toga je prisutno zbog rata. Složene strukture i zahtjevne procedure i dalje stvaraju nesigurne uslove za domaće i strane investitore. Zbog toga se privreda veoma sporo oporavlja".

„Prema rezultatima studije nezavisnog istraživačkog centra ´Populari´ su te okolnosti samo pola istine: Mladi su za ovakvu mizeriju također suodgovorni. Fakultete su završili s lošim ocjenama. Mnogi mladi nemaju pravi stav i volju za poslom kako bi se mogli probiti u teškom tržišnom okruženju. Doduše, neki mladi ljudi pokušavaju nešto promijeniti u svojoj zemlji.  ´Maja Bahtijarević i Johanna Jannsen su o njima snimili film pod nazivom „Ostajem". Sama Maja je dijete dijaspore. Bilo joj je šest godina kada su njeni roditelji zbog rata morali napustiti BiH i pobjeći u Njemačku. Željeli smo snimiti pozitivan film kojem rat nije tema. Međutim, brzo smo ustvrdili da, prije svega 25 godina nakon rata, nema BiH bez rata", izjavila je Maja za ze.tt.

„Maja i sama razmišlja da se vrati u Bosnu. `Snimanje mi je pokazalo koliko mladi nose naslijeđe svojih roditelja i kako oni utiču na posljedice rata. Iz priča protagonista sam vidjela da mi djeca iz dijaspore imamo sasvim druge mogućnosti nego oni koji su ostali u Bosni`."

„Ukoliko prođete sarajevskim ulicama imate utisak da mlade generacije mogu pobjeći od ratnih trauma. Za vrijeme SFF grad cvjeta. Međutim, festival ne oslikava svakodnevnu realnost, ali pokazuje koji se potencijal krije u gradu. U proteklih nekoliko godina se javna slika Sarajeva promijenila. Otvoreno je više hostela, barova i lokala. Generalno se u glavnom gradu BiH dešava mnogo toga. Sve češće se govori o ´Evropskom Jeruzalemu´".

„Mnoge zemlje sa veoma različitim idejama su zainteresovane za to u kojem pravcu će se dalje razvijati BiH. Zemlja se može zamisliti kao vunena lopta iz koje se sa svih strana izvlače vlakna i koja zbog toga postaje sve zapletenija. Turska, posebno otkako je na njemom čelu Erdogan, mnogo ulaže u zemlju inače njegovog prijatelja na Balkanu. Također i zalivske zemlje, prije svih Saudijska Arabija grade džamije, univerzitete i tržne centre. Za mnoge Arape i Arapkinje je BiH mjesto na kojem se spajaju zapadna kultura i islam. Zbog toga se na ulicama glavnog grada i Mostara viđa sve više arapskih turista.