Izgubljeno vrijeme mladima izgleda puno duže nego odraslima. „Kao 16-godišnjak propustio sam šesnaestinu svoga dosadašnjeg života", kaže gimnazijalac Pascal H. u razgovoru za DW. „Kod jednog 40-godišnjaka je to četrdesetina." Pascal je rukometaš i najviše mu nedostaje timski sport. „Društveni kontakt mi ekstremno jako nedostaje – a to nije tako samo kod mene."

O djeci i mladeži u vrijeme pandemije se u Njemačkoj malo govorilo. U međuvremenu se to polako mijenja. I neki političari zahtijevaju da se više uzme u obzir opterećenje djece i mladeži.

Pitanje solidarnosti

Dok se u međuvremenu raspravlja o vraćanju nekih temeljnih prava osobama koje su cijepljene, za brojne mlade će vjerojatno i ovo ljeto proći bez putovanja, koncerata i zabava. Jer, i kod cijepljenja su mladi na kraju popisa prioriteta. A za one mlađe od 16 godina još ni jedno cjepivo nije dobilo dopuštenje. To bi se do ljeta, istina, moglo promijeniti, kažu političari, ali ni to nije sigurno.

A infekcije pogađaju i mlade ljude. „Djeca i mladi stu trenutno skupine kod kojih je broj zaraženih još uvijek jako velik", priopćio je Institut Roberta Kocha. Mlađi ljudi, još nezaštićeni, ovise o solidarnosti društva. Solidarnosti koju su „oni dugo pokazivali kako bi štitili ugrožene skupine", kaže dopredsjednik Instituta Roberta Kocha Lars Schaade. Oni su bili jako ograničeni da bi se izbjegle infekcije kako bi bili zaštićeni stariji i kako bi bolnice bile pošteđene još većeg opterećenja.

„Zajedno u pandemiju, zajedno iz pandemije"

O kakvoj se solidarnosti može konkretno govoriti? „Zajedno smo ušli u pandemiju i zajedno bismo iz nje trebali izaći", kaže Pascal. „A ne da jedni smiju sve činiti, a drugi moraju čekati." To nije ispravna solidarnost „da moji baka i djed smiju letjeti na Mallorcu, a da se ja ne smijem sastati s prijateljima". Pritom on ne želi da ga se krivo shvati, naglašava više puta Pascal. Redoslijed cijepljenja on smatra ispravnim. Logično mu je da se ljudima s manjim rizikom vrati određena prava – i da im to treba priuštiti. „Samo, sad na kraju moglo bi se reći, malo ćemo se strpiti dok i oni ne budu cijepljeni ili dok barem ograničenja ne budu za sve ukinuta – to je malo nezgodno."

Povećane socijalne razlike

Ohrabriti mlade da pokažu svoje emocije, te zadaće se prihvatila i kršćanska organizacija za pomoć djeci Worldvision. Ova organizacija redovito objavljuje studije o položaju djece. Prije objavljivanja cijele studije u Berlinu je izdvojeno na digitalnoj konferenciji predstavljen dio o mladima u koroni. Prošlog ljeta je po 15 djece i mladih iz Gane i Njemačke u dobi između 6 i 16 godina u temeljitim razgovorima ispitivano kako se osjećaju u vrijeme mjera ograničenja. Studija će ove godine biti još proširena.

Težište je bilo na posljedicama homeschoolinga. I u Njemačkoj su ovisno o broju infekcija škole ili zatvorene ili se naizmjenično održava nastava u školi i preko interneta.

Pandemija je pojačala postojeće socijalne razlike, kaže autorica studije Worldvisiona Caterina Rohde-Abuba. Sudjelovanje u nastavi određivale su financijske i druge mogućnosti roditelja.

To je nekad značilo i da su se djeca morala brinuti o mlađoj braći i sestrama. „Onda preko dana nisam mogla obavljati školske zadaće", kaže 12-godišnja Vanessa, koju citira ova studija. „Morala sam se igrati s malim bratom ili me on smetao i išao mi na živce."

Politika bi se morala pobrinuti da se suprotstavi negativnim posljedicama homeschoolinga, zahtijeva Worldvision.

„Homeschooling ima i prednosti"

U Njemačkoj je to djelomice već u planu. Uskoro bi trebalo biti na raspolaganje stavljeno dvije milijarde eura za nadoknađivanje propuštenog u obrazovanju tijekom pandemije. O pojedinostima se još raspravlja, ali težište je jasno: nadoknađivanje propusta u učenju primjerice kroz dodatne instrukcije djeci.

I gimnazijalac Pascal to smatra ispravnim jer su osobito djeca iz siromašnijih obitelji bila zakinuta. Ali, on od politike želi nešto drugo: „Svaka djevojka i svaki mladić bi trebali u ruke dobiti kompjutor – potpuno nebirokratski." Osim toga, zaostaci u obrazovanju možda uopće ne bi bili tako veliki „kad bi sve učiteljice i učitelji bili podučeni kako se može online-nastavu pametno organizirati".

On smatra da naizmjenična nastava u školi i online ima i prednosti. „Svatko za sebe može vidjeti, kako može najbolje učiti, može si djelomice sam isplanirati vrijeme." To potiče „samodisciplinu i samoorganizaciju". Njegova mlađa sestra – koja ide u šesti razred – rekla mu je da je homeschooling za nju nekad i opuštanje. Kad je odmor stvarno za nju vrijeme mirovanja.

„Mora se promijeniti način razmišljanja", zahtijeva Pascal. I očekuje veću fleksibilnost. Još uvijek vlada mišljenje da je „nastava u školi jedina prava, ono što je uvijek funkcioniralo i što uvijek mora funkcionirati".

Možda bi to mogla biti pouka iz pandemije: da bi se dobila sveobuhvatna slika trebalo bi više razgovarati s djecom i mladeži o njihovim iskustvima s lockdownom. Možda bi se tako došlo i do nekih neočekivanih otkrića.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu