„Bez poljoprivrednika nema hljeba." Tako je glasio popularni slogan kad su u februaru poljski farmeri blokirali ulice i drumove na oko 200 lokacija.

Nadomak gradića Kocka, dva sata vožnje od ukrajinske granice, stotine traktora tada su blokirale put kako bi spriječile da jeftine ukrajinske žitarice uđu u zemlju.

Poljski poljoprivrednici se boje da bi ulazak Ukrajine u EU preplavio tržište kontinenta jeftinijom hranom i načiniti štetu poljoprivrednicima. „Neka zaborave na to. To je luda ideja", rekao je jedan od farmera za Deutsche Welle tokom tog protesta.

Da li se vrata otvaraju?

Više od decenije je EU djelovala kao zatvoreni klub pred čijim vratima uzaludno čeka nekoliko zemalja. Ali, ruska invazija na Ukrajinu to je promijenila iz korijena.

U decembru je Brisel otvorio pristupne pregovore sa Ukrajinom i Moldavijom, a Gruziji dao status kandidata.

„Iz očitih razloga EU sada vidi proširenje kao bezbjednosni instrument. A (uticaj na) budžet EU je dio priče, ali ne mora biti odlučujući“, kaže Tu Ngujen, zamjenica direktora u berlinskom trustu mozgova Centar „Žak Delor".

Naime, novi entuzijazam oko proširenja EU koji dolazi iz Brisela koči činjenica što neke članice Unije i mnogi građani u proširenju vide kao čist ekonomski gubitak.

Najveći dio budžeta EU ide na regionalni razvoj i poljoprivredu. Siromašnije članice dobijaju iz budžeta mnogo više nego što u njega uplaćuju.

Osam zemalja koje su u čekaonici EU, uključujući BiH, Srbiju i Ukrajinu,  su daleko siromašnije od prosjeka EU i sve bi bile neto-primaoci.

„Jeftini" Balkan

Za Jasnu Pejović, koja u Podgorici vodi startap-firmu za učenje „Flourish", članstvo u EU bi dalo „više legitimiteta“ njenoj zemlji. Crna Gora je najdalje odmakla od svih kandidata i 80 odsto njenih građana podržava ulazak u EU.

„Potencijalni investitori često kažu da nikad nisu poslovali u Crnoj Gori i da ne znaju kako to ide. Onda ih pitam da li bi bilo drugačije da smo dio EU? I oni kažu da bi bilo. Jer znaju kako ide u EU“, priča Pejović za DW.

Crna Gora broji svega 630.000 stanovnika i ne bi bila skoro nikakav trošak za budžet EU. „Niko ne bi ni primijetio“, kaže Natali Toči, savjetnica dvoje bivših komesara EU za proširenje. Ali EU takođe „ne vidi ekonomske benefite“, kaže ona.

Prijem država Zapadnog Balkana – koje skupa imaju petnaestak miliona stanovnika – donio bi mnogim stanovnicima velike koristi uz relativno mali trošak po budžet EU.

Ipak, države regiona su kandidati po deceniju ili dvije, recimo Sjeverna Makedonija.

Ukrajina – slon u sobi

Druga je priča sa Ukrajinom kojoj je Brisel otvorio perspektivu tek pod ruskom invazijom. Ukrajina je prije rata brojala preko četerdeset miliona ljudi, a bila je siromašnija i od balkanskih kandidata.

„To je sasvim drugi nivo“, kaže Toči, „zbog veličine zemlje, poljoprivrednog sektora, zbog prosječnog imetka i prije svega jer zemlji u ratu treba 500 milijardi eura za obnovu i ta će suma samo rasti.“

Ukrajina bi odmah postala najveća poljoprivredna sila EU i usisavala veliki dio budžeta. U državama EU ima 157 miliona hektara obradive zemlje, dok se samo u Ukrajini broji 41 milion hektara. Poređenja radi, Srbija ima između četiri i pet miliona hektara.

Stoga bi za mnoge u EU Ukrajina bila konkurencija koju ne žele. „Vjerovatno bismo bankrotirali. Jer lako bi nas preplavili jeftiniji proizvodi iz Ukrajine“, kaže Lukaš Čeh, poljski proizvođač žitarica i uzgajivač svinja.

Čeh dobija dio subvencija direktno iz briselske kase, kao i mnoge kolege u Poljskoj. Ta zemlja je uspjela da postane poljoprivredna sila u okviru EU kojoj se pridružila prije dvije decenije.

Koliko to košta?

Prema računici Evropskog vijeća, prijem svih kandidata u EU koštao bi 256 milijardi eura na sedmogodišnji budžetski period. Samo Ukrajina bi od toga dobila 186 milijardi, ne računajući troškove obnove.

Tu Ngujen za DW kaže da možda troškovi ne bi bili onoliki koliko se pribojavaju neke članice EU, ali kaže da je nejasno otkuda bi došao dodatni novac.

„Moguće je da dođe od trenutnih članica. Moguće je da EU dođe do sopstvenog do novca na nove načine. Recimo raspravlja se o porezu na plastiku ili trgovini ugljen-dioksidom“, kaže ona.

Na kraju je EU podeljena po pitanju brzog proširenja. Neki od odgovora na pitanje koja strana preteže biće dati na glasanju za Evropski parlament u junu.

Ovaj članak je prvobitno objavljen na engleskom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu