Dječakove oči su pune suza. Bezizražajno zuri u pod, odavno je odustao od svake vrste otpora. Ali kolege iz razreda koje stoje oko njega ne poznaju milost. Jedan za drugim, izlaze iz polukruga i udaraju tinejdžera u lice, nakon čega slijedi podrugljiv smijeh ostalih iz grupe. Tu scenu je mobilnim telefonom snimio prolaznik.

Mnogi mladi pate od anksioznih poremećaja

Video snimci poput ovoga sve su češća pojava u ukrajinskim Telegram grupama i TikTok kanalima. Za tamošnju povjerenicu za obrazovanje Nadiju Lešik, oni su izraz potcijenjenog, ali rastućeg problema u ukrajinskim školama. "Na početku rata, svi smo se bavili drugim stvarima", kaže ona. "Ali od tada smo svjedoci stalnog porasta broja nasilnih incidenata."

Za Lešikovu su razlozi za takve pojave očigledni: Maloljetnici posebno pate od posljedica ruske agresije. "Kada mladi ljudi čuju eksploziju, tada se nešto dogodi u njihovim glavama", objašnjava ova pedagoginja. Posebno su se dramatično povećali anksiozni poremećaji i depresija među adolescentima. Nedavna studija poznatog kijevskog Istraživačkog instituta Mindset došla je do zaključka da tri četvrtine svih ukrajinskih školaraca pate od simptoma stresa.

"Izdizanje sebe na račun drugih"

Autori studije naglašavaju da svaki adolescent drugačije reaguje na pritiske. Mnogi se povlače, a neki postaju agresivni. Umjesto da se osjećaju kao žrtve, pokušavaju poniziti druge kako bi podigli svoje samopoštovanje – djelimično pribjegavajući nasilju. "Neki su i sami doživjeli traumu i sada se žele predstaviti kao alfa-mužjaci na račun drugih", kaže 14-godišnji David. I njegova kolegica iz razreda Jana na tu pojavu gleda na sličan način: "Nekako je ljudima sada lakše vrijeđati druge." Ova petnaestogodišnjakinja je morala napustiti svoje rodno selo i dugo je bila izložena mobingu u svojoj novoj školi. "Nekada sam jednostavno potpuno prestala ići na nastavu", prisjeća se Jana.

Mnogi odgovorni zvaničnici su se sada aktivno uključili u rješavanje tog problema. U Kijevskom Liceumu 45, školi koju pohađaju David i Jana, redovne su posjete policijskih timova. Osim što učenike podučavaju kako da se ponašaju tokom sirena za zračnu opasnost i kako da se ophode kada uoče minsko-eksplozivna sredstva, policajci s njima razgovaraju i o mobingu. Policajka Jana Vitaljevna svjesna je postojanja ovog trenda: "U međuvremenu je uglavnom riječ o cyber-mobingu. Psihološko nasilje se događa u digitalnom prostoru."

Mobing kao oružje

Nakon godina rata i redovnog učenja na daljinu, mnoga djeca u Ukrajini već imaju pametne telefone. Aplikacije na telefonima ih upozoravaju na ruske napade. U slučaju zračne opasnosti, oni putem aplikacija za razmjenu poruka mogu brzo kontaktirati svoje roditelje. Istovremeno, mnogi su preopterećeni digitalnim mogućnostima - a Rusija je takođe otkrila povećanu upotrebu mobilnih telefona među maloljetnicima kao metu napada: "Oni provode masovne propagandne kampanje na društvenim mrežama i koriste metode koje planski kod djece i adolescenata izazivaju agresivno ponašanje", objašnjava povjerenica za obrazovanje Lešik.

Ukrajinska vlada već neko vrijeme upozorava da su se u Telegram grupe, koje pretežno koriste mladi Ukrajinci, infiltrirali ruski obavještajci. Oni, koristeći jezik koji se dopada mladim ljudima, pokušavaju da podstaknu adolescente da se okrenu jedni protiv drugih i da isprovociraju njihove nasilne reakcije.

Počinioci kao žrtve?

Povjerenica za obrazovanje priznaje da su ukrajinske škole preopterećene ovim problemom. Roditelji, prije svega, moraju obratiti više pažnje ako kod svoje djece uoče neuobičajeno agresivno ponašanje. Međutim, porodice, koje su često i same pogođene izbjeglištvom i koje su možda suočene sa gubitkom  svojih srodnika, obično to nisu u stanju, ističe Lešik. Ipak, čak i u situaciji u kojoj cijela generacija odrasta s ratnom traumom, mobing od strane adolescenata se ne može tolerisati, smatra povjerenica za obrazovanje i zaključuje: "Ako jedna grupa mladih udara drugu mladu osobu, a ostali to posmatraju ili čak snimaju, onda je vrlo jasno ko su počinioci, a ko su žrtve."