Već preko 25 godina je Rumunija na putu obnove. Zemlja, koja se kao i neke druge zemlje bivšeg istočnog bloka moraju boriti sa ostacima komunističke diktature. Ima uspona i padova. Korak naprijed i onda dva unazad. Onda opet dva koraka naprijed i jedan unazad. I tako dalje. Uvijek iznova izbijaju krize i steče se dojam da će zemlja svaki puta pasti u kaos i katastrofu. Ali nekako zemlja ipak napreduje. No kako će biti sada?

Već nekoliko dana i noći se masovno prosvjeduje, ne samo u Bukureštu nego diljem zemlje. Ljudi izlaze na ulice i nezadovoljni su vladom koja je izabrana tek prije nešto više od mjesec dana. Čak i neki birači izabrane strane misle da je rumunjska pravna država u opasnosti odlukama novih vlastodržaca.

Ovaj puta se ne prosvjeduje zbog povišice plaće, poreza ili nekakvih materijalnih razloga. Ne radi se niti o odbijanju prijedloga zakona o kojem treba odlučiti Parlament, nego je to reakcija na dvije hitne odluke vlade Grindeanua koje su donesene doslovce preko noći. One mijenjaju kazneni postupak i predviđaju i amnestiju u slučajevima korupcije. Te promjene implicitno trebaju poslužiti da se oslobode i oni političari koji su već osuđeni zbog korupcije i već unaprijed osloboditi krivice političare koji će zloupotrijebiti svoj položaj.

Među prosvjednicima je bio i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis, koji je u međuvremenu uložio žalbu pred Ustavnim sudom na ove odluke vlade.

Predsjednik i narod

To nije prvi put da se neki državni čelnik Rumunije pobuni protiv vlastite vlade. 1944. je rumunjski kralj Michael I. izveo državni udar protiv vojne diktature maršala Antonescua i time okončao vojno savezništvo sa njemačkim Reichom. Ovaj put se predsjednik umiješao među narod i potakao ga da iskoristi svoje demokratsko pravo.

Prije nešto više od godine dana su prosvjedi u Rumunjskoj doveli do pada tamošnje vlade. Ono što je čudno jest da je ta ista stranka onda demokratski izabrana u prosincu 2016. Odaziv na izbore nije bio osobito velik, a od četrdesetak posto onih koji birača koji su glasovali, njih 60% su opet izabrali socijaldemokrate. Oni su obećavali blagostanje za sve i biračima davali velika obećanja od kojih neke stvarno i namjeravaju ispuniti. Ali tu je onda i cijena: birači trebaju žmiriti na jedno oko dok se stvaraju rupe u zakonima protiv korupcije. To znači: blagostanje, a zauzvrat manje dosljednosti u borbi protiv korupcije i manje ambicija u demokratskom suodlučivanju.

Taj plan izgleda da nije uspio. Makar politički spektar ne pruža mnogo mogućnosti za izbor i mnogi mladi birači na proteklim izborima onda uopće nisu niti izašli na birališta, ovog puta su na vrijeme shvatili da rješenje ne može biti ostaviti i svoju i budućnost zemlje u rukama stare političke garde.

Birači se osjećaju izdanima

Najkasnije nakon što je nova vlada objavila ove hitne mjere je sve više birača shvatilo da su pali u zamku. Takav dekret objaviti u tolikoj žurbi i donijeti važne odluke u takvoj panici je kod mnogih građana izazvala nepovjerenje. Sva ta tajnovitost je izazvala srdžbu i otpor. Velika većina rumunjskih birača je stekla dojam da su izdani njihovi interesi i da su zloupotrijebljeni od vodeće političke stranke.

Odjednom su mladi i manje mladi ljudi koji dosad još nikad nisu sudjelovali na nekakvim prosvjedima, niti su se osobito zanimali za politiku, postali aktivni. Shvatili su da je tu demokracija u opasnosti, da je njihova vlastita budućnost u opasnosti i da je nužno da i sami sudjeluju. Kreativnim prosvjednim akcijama, sloganima i dobrom organizacijom ustraju u prosvjedima usprkos hladnoći koja vlada.

Probudila se njihova politička i društvena svijest. Uskrsla je njihova građanska inicijativa. Pripadaju različitim naraštajima, slojevima društva i strankama, tu ima ljudi sa političkim iskustvom i onih koji su bili zasićeni svim političkim raspravama. Ono što posebno impresionira: sve su bolje informirani, sve bolje obrazovani i politički formirani - i sve manje spremni biti tek masa kojom se može manipulirati.

Broj prosvjednika raste iz dana u dan. Pozicija vlade nasuprot tome je sve više na klimavim nogama. Još ustraje u svojim odlukama i čak optužuje prosvjednike da ih se upravlja iz inozemstva. Usprkos tome već ima prvih ostavki u vladi sa obrazloženjem da im tako nalaže njihova etika, na primjer ministra trgovine Florina Jianua.

Društvo se budi

Najnoviji politički događaji su zemlju opet probudili iz političke letargije. Ulica je opet postala korektiv za greške onih na vlasti. Ako se pogleda povijest Europe, onda se zna kako moć ulice može dovest i u nesreću. Zato se želi odgovorna i učinkovita vlada koja dopušta dijalog, različita mišljenja shvaća kao bogatstvo i koja prihvaća izazove. I koja ostaje u razgovorima i sa oporbom.

Rumunjska je na putu obnove i promjena. Njeno građansko društvo je sve kritičnije, samokritičnije i svjesnije svoje odgovornosti. Njeno značenje je sve veće. Sve jasnije vidi moć koju ima i odgovornost koja je s njom povezana i počinje je ozbiljno provoditi u djelo. Stjecati povjerenje u vlastite odluke. To je mlado građansko društvo koje odrasta i spremno je suočiti se sa velikim izazovima našeg doba. To stvara nadu, čak i u ovim trenutnim nesretnim političkim okolnostima. Jer to je proces koji se više ne može zaustaviti.

Carmen-Francesca Banciu je rumunsko-njemačka spisateljica i docentica. Od studenog 1990. živi u Berlinu kao nezavisna autorica i vodi seminare za kreativno pisanje. Od 1996. piše i na njemačkom jeziku. Njene posljednje knjige su "Leichter Wind in Paradies" (Lagani vjetar u raju) i "Berlin Is My Paris - Stories From the Capital" (Berlin je moj Pariz - priče iz glavnog grada)