Kada je Kristijan Švarc-Šiling 1996. godine napuštao Sarajevo   Njemačku je sa sobom poveo malog Adu. Očajni roditelji molili su ga da učini nešto za njihovo dijete. Ado je morao na hitnu operaciju srca da bi preživio. To mu odmah nakon rata nije mogla ponuditi nijedna bolnica u BiH. Kristijan Švarc-Šiling nije samo organizovao operaciju – on ju je i platio. 2022. godine, nekada spašena beba posjetila je svog spasioca – noseći svoju prvu bebu u naručju.

Ovo je samo jedan od mnogih primjera ophođenja čovjeka, političara, muzičara i preduzetnika o kojem ljudi u Bosni ne govore samo s poštovanjem - već i s ljubavlju. On je finansirao i organizovao brojne inicijative i projekte za pomoć zemljama zapadnog Balkana.

Ne poznaju, međutim, svi njegovu prošlost, biografiju ovog izuzetnog čovjeka. To je biografija neobično pasioniranog čovjeka. Odrastao je u blizini Potsdama, s majkom pijanistkinjom i ocem kompozitorom i dirigentom. Imao je samo 14 godina kada je okončan teror nacista. Decenijama kasnije saznao je da je njegova majka bila Jevrejka iz Poljske, koju je njegov otac, uz pomoć krivotvorenih dokumenata, spasio od vjerovatno sigurne smrti u koncentracionom logoru.

Homo Politicus

Duhovna snaga muzike bila mu je izuzetno važna. „Kad ujutro odslušaš Bahovu fugu, odmah ti je dan uspio!", rekao mi je jednom. Kada sam mu drugom prilikom napola u šali, sugerisao da je on možda muzičar koji je, slučajno završio u politici, blago je to odbacio. I zaista, on je bio Homo Politicus.

U ranoj mladosti, sa 26 godina, nakon iznenadne smrti tasta, počeo je zajedno sa suprugom Mari-Luize Švarc-Šiling voditi preduzeće srednje veličine - sve dok 1982. godine nije postao savezni ministar za poštu i telekomunikacije.

Kao ministar, bio je na čelu 500.000 zaposlenih u Pošti s gotovo 50 milijardi tadašnjih njemačkih maraka obrta. Privatizacija ove državne firme bila je herkulovski zadatak, koji je zahtijevao strategiju, empatiju i pregovaračke vještine. Danas su Deutsche Telekom, T-Mobile i DHL među vodećim kompanijama u Evropi i svijetu.

Bio je usred reforme pošte kada su mu užasi genocida u Bosni i jedan mladi poslanik probudili sjećanje na 26-godišnjeg mladića Kristijana Švarc-Šilinga. U Poslaničkom klubu CDU/CSUBundestaga taj mladi poslanik je izvještavao o strašnim zločinima u ratu u Bosni, obrativši se kolegama, upućujući im optužbe: „Većina vas bi mogla da mi budu očevi. Zašto ste nas uopšte vaspitavali sa porukom ‘Nikada više!', kada se to sada ponovo dešava, a mi ne poduzimamo ništa da to spriječimo?!"

Čovjek se tako potroši u politici

Taj mladi poslanik bio sam ja. Švarc-Šiling bio je među onima koji su mi nakon sastanka poslaničkog kluba čestitali na izlaganju. Dobro se sjećam kako sam se iznenadio da i savezni ministar, s kojim sam imao malo dodira, stoji u redu. Pružio mi je ruku, snažno je protresavši, čestitao mi na izlaganju i dodao: „U ovom poslu - politici - čovjek se tako istroši..."

Ali, Kristijan Švarc-Šiling nikada nije bio istrošen. Nikada nije postao politički cinik, jer je imao moralni kompas. Sljedećeg dana, poslije redovnog sastanka njemačke vlade, nazvao me je drugi ministar, rekavši mi: „Danas je između kancelara i Švarc-Šilinga došlo do ogromnog kraha zbog vas, zbog Bosne. Uzgred, jučer ste u klubu poslanika bili potpuno u pravu.“

Kristijan je na blagi izvještaj ministra spoljnih poslova Kinkela o diplomatskim inicijativama za okončanje ubijanja u BiH rekao: „Sramota me je što pripadam ovoj vladi ako i dalje ostane nedjelotvorna!“ Sa svojom ostavkom, on je bio jedini ministar, koji je u vrijeme kancelara Helmut Kola, dobrovoljno napustio funkciju.

U narednim danima zajedno smo putovali na neuspjele mirovne pregovore u Ženevu kako bismo se sastali s bosanskim liderima. Za vrijeme leta nagnuo se prema meni i rekao: „Jedva se poznajemo“, da bi mi potom dao da pročitam njegov privatni dnevnik.

Kritikovao Zapad 

Tamo je 1956. godine, kada mu je bilo 25 godina, kritikovao Zapad zbog nedjelotvornosti tokom mađarskog ustanka protiv sovjetske okupacije, kada su hrabri Mađari ostavljeni sami u borbi za slobodu. Tenkovi su ugušili revoluciju - sa mnogo mrtvih. Ministar, koji je podnio ostavku, imao je isti moralni kompas kao i tada - sa 25 godina. 

No, on se nije zadovoljio samo povlačenjem sa funkcije; želio je, zapravo morao je nešto da učini. Zajedno i pojedinačno, u brojnim inicijativama, u parlamentu, javnosti, regionu i na međunarodnom nivou, grčevito smo pokušavali da zaustavimo genocid i spasimo Bosnu od uništenja. Često smo bili očajni, ali nikada nismo ni pomislili da odustanemo. Sudbina ljudi ulazila nam je pod kožu, bila nam je previše važna.

Kao međunarodni medijator, od 1995. godine, nakon rata, u često teškim pregovorima s akterima iz rata, omogućio je hiljadama preživjelih Bosanaca i Hercegovaca povratak u njihove opštine i mjesta. Nijedan bh. političar vjerovatno nije posjetio toliko gradova i sela kao Kristijan Švarc-Šiling - u tim ključnim godinama.

Kada je 2006. godine imenovan za „visokog predstavnika“, najvažnijeg diplomatu međunarodne zajednice u Bosni  ljudi u zemlji a ne često cinična međunarodna diplomatija bili su i ostali  za njega prioritet.   Želio je da Bosnom i Hercegovinom upravljaju Bosanci i Hercegovci – a ne kolonijalni vladari.

Nije ostvario sve što je želio. Niko to ne uspije. Ali, ono što jeste, je ogromno. Kristijan Švarc-Šiling Njegov život je pokazao da ljudskost, politika i čvrst stav mogu da idu zajedno. Jedan njemački list nazvao ga je „nekonvencionalnim političarem“. Tačno je: nije bio ni konvencionalan a ni običan. Bio je izuzetan. I nastaviće da se izdvaja od svih.

I nije samo u Bosni obožavan i voljen. I ne samo od Ade i njegovih, u međuvremenu, dvoje djece.

Štefan Švarc - bivši poslanik Bundestaga (CDU), počasni građanin Sarajeva (1993), počasni građanin Bosanske Krupe (2007), počasni građanin Goražda (2011), direktor Evropskog Balkanskog Instituta (EUBI).