Vjera u ujedinjenu Evropu je tada bila tako jaka, da je četiri godine poslije kosovskog rata tim zemljama otvorena perspektiva pristupa. Deset godina kasnije od te vjere nije puno ostalo. Ono što je počelo bankrotom banke Lehmann Brothers kasnije je čitave države povuklo u ponor. Prijetio je slom EU-a, na proširenje se više nije moglo ni pomisliti. Poslije pristupa Hrvatske 2013. trebao je doći kraj.

Ta vijest je stigla do zemalja Zapadnog Balkana. One su počele otezati s neophodnim reformama i postale manje demokratske. Skori pristup EU-u kao motor za demokratske reforme i borbu protiv nepotizma i korupcije više nije bio motiv. Prijatelji EU-a na Zapadnom Balkanu su se osjećali prevarenima. Proširio se cinizam.

Taj cinizam se može prevladati. Sada postoji Strategija EU-a za Zapadni Balkan, iz koje proizlazi da Srbija i Crna Gora mogu ući u Europsku uniju već 2025. godine.

Čežnja za Europom

Zašto bi zemlje Zapadnog Balkana trebale što prije pristupiti EU-u? To je pitanje na koje odgovor pruža već pogled na zemljopisnu kartu. U Uniji zjapi ružna rupa zemalja koje nisu njeni članovi.

Ta rupa nije kao ona usred kontinenta, koja izgleda kao rupa u dobrom švicarskom siru. Švicarcima je dobro i ako oni neće u EU, to je jednostavno tako.

No rupa na jugoistoku kontinenta izgleda kao rupa u inače dobro asfaltiranoj ulici, koju bi trebalo hitno popraviti. A ako to ne učini EU – učinit će drugi. Kina s infrastrukturnim projektom, Rusija i Turska u energetskom sektoru, Saudijska Arabija i Katar sa svojim tumačenjem islama koje nema mnogo zajedničkog s tradicijom u regiji. Većini ljudi na Balkanu bi bilo bolje kada bi svoje probleme rješavali kao dio EU-a.

Najvažniji resurs Zapadnog Balkana je želja za Europom, koju su mnoge članice EU-a izgubile. Vlada Makedonije je spremna promijeniti i ime vlastite zemlje da bi okončala apsurdni spor s Grčkom i napokon otvorila pristupne pregovore s Bruxellesom. Srpska vlada bi u slučaju uspješnih razgovora prihvatila neovisnost Kosova, sve i ako to još ne priznaje vlastitim građanima. Prihvatom 8.000 izbjeglica Srbija je već sada učinila više nego mnoge druge članice Unije i pri tome nije bilo masovnih nacionalističkih demonstracija i medijskog huškanja protiv izbjeglica. Tim zemljama se ne može prigovoriti da se nisu angažirale.

Perspektiva kao poticaj

Kritičari će upitati: Ispunjava li uopće tih šest zemalja Zapadnog Balkana visoke standarde da bi postale članice EU-a? Iskren odgovor glasi: Ne. Ni Srbija niti Crna Gora ih neće ni do 2025. moći u potpunosti ispuniti.

Ali ni to nije argument protiv pristupa. Razmislimo malo o tome koga bismo sve morali izbaciti iz Unije kada bi ti visoki standardi bili svuda primjenjivani. Ako nećemo zemlje u kojima postoji masivna korupcija: Ciao, bella Italia. Ako nećemo zemlje u kojima novinari moraju raditi u strahu: Bye Bye Malta. Ako nećemo zemlje u kojima su radikalni desničari na vlasti: Tschüss, Österreich.

Kada bi se EU sastojao samo od zemalja koje ispunjavaju kriterije stabilnosti i rasta, u kojima ima samo malo korupcije i koje u pitanjima pravne države, slobode medija i zaštite manjina ispunjavaju visoke standarde EU-a, ova zajednica bi imala samo četiri članice: Luksemburg, Dansku, Švedsku i Nizozemsku. Njemačka i Finska bi mogle pristupiti tek u doglednoj budućnosti, ako bi ostale pri kursu štednje i smanjile državni dug tako da bude ispod 60% BDP-a.

Ne bi trebalo biti odlučujuće to da li zemlje Zapadnog Balkana sve uvjete ispunjavaju, već hoće li se u narednim godinama demokratizirati i suzbiti korupciju. A to će moći učiniti samo ako pristup EU-u za njih ostane realna opcija. Zato je ispravno to što je Europska komisija odredila 2025. godinu. Te zemlje ne bi izdržale još jedan period od 15 godina.

Jedan od poznatijih viceva u regiji glasi: „Ako EU ne dođe ovamo, mi ćemo sjesti u autobus." Ako EU ne uspije integrirati Zapadni Balkan i usmjeriti razvoj demokracije i gospodarstva u regiji u pozitivnom smjeru, mladi ljudi će odlaziti odande jer tamo više nemaju perspektivu. Davanje europske perspektive tim ljudima – to bi bio dobar projekt EU-a za naredne godine.