Tanja se preselila u Italiju prije pet godina. Radi kao negovateljica za stare osobe i zarađuje oko 850 evra mjesečno. Ali njene tri ćerke – Olga, Sabrina i Karolina – ostale su u Moldaviji.

Djevojčice su imale osam, devet i 12 godina kada je Tanja otišla da radi u Italiju. U početku su živjele same, a kasnije sa različitim ljudima kojima je njihova majka redovno slala novac.

Najstarija ćerka, Olga, sada je završila srednju školu u Kišinjevu, a Sabrina i Karolina preselile su se u Italiju gdje žive sa majkom.

Tokom proteklih sedam godina Katalinini i Viktorovi roditelji jedva da su bili kod kuće. Oni su najprije pronašli posao u Moskvi, a onda su dobili radne vize za Italiju i preselili se tamo. Katalinina i Viktorova baka je živjela u susjednom selu, ali se preselila kako bi se brinula o njima.

Otilija je imala samo 12 mjeseci kada su njeni roditelji napustili Moldaviju. Oni su platili po 4.000 evra za ulazak u Italiju jer nisu imali odgovarajućih dokumenata. Djevojčica ih nije vidjela pet godina i živjela je s bakom koju je zvala „mama“. Prije godinu dana Otilijini roditelji uspjeli su da dobiju dozvolu boravka u Italiji i tada su konačno doveli i svoju ćerku da živi s njima.

Lilija se sa suprugom prije osam godina preselila na Zapad. Par je naporno radio kako bi otplatio dug za ilegalni prelazak granice. Njihove ćerke Nadija i Alina imale su tada devet i šest godina i ostale su da žive kod bake i djeda.

Tri puta mjesečno Lilija je slala svojoj djeci pakete. Porodica je sada konačno zajedno, ali su za to morali platiti, za njih, visoku cijenu: „vize“ za djecu koštale su po 1.500 evra.

Njemačka fotografkinja Andrea Difenbah (Diefenbach) je priču o djeci Moldavije objavila u svojoj knjizi „Zemlja bez roditelja“ koju je izdala njemačka nakladnička kuća „Kerer“ (Kehrer-Verlag).