1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nasilje nad djecom i mladima u Meksiku

Anabel Hernandez
21. septembar 2019

Broj onih koji su nestali i ubijeni u Meksiku je već više od decenije apsurdno visok. Ono što je posebno zastrašujuće je koliko je među njima djece i mladih, piše Anabel Hernández.

Mexiko Suche nach 43 vermissten Studenten | Massengrab entdeckt
Foto: picture-alliance/AP Photo/R. Blackwell

Svaki zločin nad ljudima je nedopustiv. A zločini nad djecom i mladima sa posebno gnusni. Gubitak slobode ili života jednog ljudskog bića koje zbog svoje dobi nema mogućost da se odbrani uništava nadu u budućnost vrijednu življenja.

U Meksiku je brutalno nasilje svakodnevno. Vijesti o zločinima počinjenim u mojoj zemlji obilaze svijet. Na primjer, otkriće masovne grobnice u predgrađu Guadelajare, gdje su prije nekoliko dana pronađene 119 plastične vreće sa ljudskim ostacima.

Ta činjenica je tjeskobna. Ali najmračnija i najokrutnija strana nasilja u Meksiku ponovo se ogleda u broju zločina nad djecom i mladima. Niko ne čuje glasove ove djece i mladih. Oni su skoro nevidljive žrtve.

Hiljade djece i mladih je nestalo ili je ubijeno tokom posljednjih 12 godina rata narko kartela. U tom ratu su državni službenici, političari, policija i vojska često dio organiziranog kriminala i krivi su za teška kršenja ljudskih prava, uključujući nasilne otmice i ubistva.

Spisak užasa

U novembru 2012., prije isteka šestogodišnjeg mandata Felipea Calderóna, jedan informant mi je poslao spisak. To je bila datoteka čiji sadržaj je do tog trenutka bio nepoznat javnosti.

Kada sam na svom kompjuteru otvorila dokument, oblio me hladan znoj. Nisam mogla vjerovati u ono što sam vidijela: spisak svih nestalih osoba od 2007. do jula 2012. godine, koji je od strane odlazeće vlade bio gurnut pod tepih. Preko 20.000 žrtava! U jednom drugom dokumentu, također iz vlade, spominje se ukupno 25.276 žrtava.

Informant je znao da je taj spisak trebao biti uništen. On je tako meni, New York Timesu i Los Angeles Timesu poslao kopije. Ja sam spisak objavila u jednom meksičkom sedmičniku.

Anabel Hernández

Kako bi prikrila glavne žrtve rata protiv "narkosa", kako je članove narko kartela nazvao Calderon, vlada je tvrdila da je riječ o zločincima koji su takoreći zaslužili smrt. Sakrili su spisak - ne samo zato što bi on izazvao senzaciju na međunarodnom nivou, već i zato bi on uništio legendu o "narkosima" i "nitkovima " koji se međusobno ubijaju.

Na spisku su bila imena žrtava, lokacija na kojima su nestale, imena članova porodice koji su prijavili slučaj, njihovi telefonski brojevi i, u nekim slučajevima, okolnosti nestanka. Iščitavala sam jedan slučaj za drugim:

Broj 16: 23. decembra 2010. godine nestala je 13-godišnja Juana Berenice Chavez. Dogodilo se to u Irapuatou, Guanajuato.

Broj 15: Paula Carina García Ortega, 15 godina. Nestala u gradu San Miguel de Allende, Guanajuato.

Brojevi 777 i 779: Datum: 26. januara 2011. Lokacija: Tlaltizapan, Morelos. "Četiri naoružana počinioca kidnapovala su tri osobe, među kojima su i dvije maloljetnice", stoji u opisu okolnosti tog događaja. Riječ je o Joel Martínez Pérez, četiri godine, i Dulcei Ivette Cardenas, 16 godina.

Broj 12.565: 15. septembra 2011. godine u Oaxaci je nestala 15-godišnja Hokusai Kendy Mejía Martínez. Posljednji znak života bio je njen telefonski poziv sestri. Ona je tada rekla da je bila zaustavljena na jednom policijskom kontrolnom punktu, na kome su joj na uvid tražili lične dokumente.

Iako se broj nestalih stalno povećavao, meksička je vlada tek u septembru 2011. godine donijela uredbu za sve 32 savezne države o jedinstvenim kriterijima za registraciju osoba koje se „ne mogu lokalizirati".

I da, značajan dio nabrojanih ljudi koji su nestali u Meksiku na nekom autoputu, tokom blokade saobraćajnice, u svojoj kući ili na trotoaru, bili su djeca i mladi.

Redovno ažuriranje

Postojanje spiska je nova vlada predsjednika Enriquea Peña Nietea osporavala nekoliko sedmica. No, krajem 2013. je konačno priznala da on postoji. Tokom šestogodišnjeg mandata Enriquea Peña Nietea (2012-2018), spisak je institucionaliziran i vlada je obavezana na njegovo periodično ažuriranje i objavljivanje.

U najnovijem službenom zapisu meksičkog Sekretarijata za javnu sigurnost navodi da je od 2007. do aprila 2018. godine u Meksiku nestalo ukupno 8.195 djece i mladih osoba. To su 682 žrtve godišnje, skoro dvije dnevno.Broj djece i mladih koji su oteti čini skoro jednu četvrtinu od ukupno 37.435 žrtava u tom periodu.

U istom vremenskom periodu od 2007. do 2018. godine broj djece i mladih koji su ubijeni u Meksiku bio je dramatično visok. Prema zvaničnim podacima vlade, u Meksiku je tokom ovih dvanaest godina ubijeno 27.173 19-godišnjaka. Riječ je o 2.264 osobe tokom jedne godine ili šest dnevno.

Od 2006. godine je u Meksiku došlo do značajnog porasta nasilja. Prije svega, jer su  državni službenici i vlasti do najvišeg nivoa bili saučesnici moćnog narko kartela Sinaloa, kome su pomagali da se domogne kontrole nad područjima koja su pripadala drugim narko kartelima. To je i izazvalo rat među kartelima.

Sve dok su djeca i mladi topovsko meso ratova koje vode odrasli, nije moguć mir. Nasilje koje je Meksiko doživjeo tokom posljednjih dvanaest godina je bez presedana.

Novinarka i autorica Anabel Hernández dugi niz godina izvještava o narko kartelima i korupciji u Meksiku. Nakon masovnih prijetnji smrću, ona je morala napustiti Meksiko i od tada živi u Evropi. Za svoj rad na Global Media Forumu Deutsche Wellea u Bonnu dobila je nagradu DW-a Freedom of Speech Award 2019.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android