Da li je riječ o namjernom podmetanju požara, nemaru ili samo o jezivom slučaju? Još uvijek ne znamo. Ali nije potrebna neka posebna mudrost da bi se uvidjelo ono što je očigledno: ako je više od 13.000 ljudi zbijeno na mjestu predviđenom za najviše 2.500 ljudi, onda je atmosfera usijana – ponekad, evo, i bukvalno. U kampu Morija već je bilo požara, 2016. i 2019. godine.

Ove srijede bilo je još gore. Potpomognuta vjetrom koji je duvao i do 70 kilometara na sat, vatra je bjesnila satima. I uništila velike dijelove kampa – tim prije što su vatrogasci bili prinuđeni da gase i jedan šumski požar.

Jezive slike iz Morije

Već godinama se na prenatrpan izbjeglički kamp Morija, na Lezbosu, gleda kao na „sramotu Evrope". Ali ni Grčka ne može da se pohvali. Naprotiv: političari svih kuloara u Atini stalno su obećavali da će riješiti tu sramotu i da će Morija biti zatvorena. Ali onda bi izbjeglice i migrante trebalo smjestiti negdje drugdje u zemlji, što očigledno niko ne želi.

Pritom je Grčka proteklih godina od EU dobila finansijsku pomoć od više milijardi evra kako bi obezbijedila smještaj i hranu za novopridošle. Međutim, vlasti u Atini su premalo učinile. Još uvijek se čeka i da postupak za dobijanje azila bude ubrzan, kao što je najavljeno. Onaj ko trenutno tamo dođe, po pravilu čeka više od godinu dana na termin u službi nadležnoj za azil.

I Evropa je nijemo posmatrala

Toliko o okolnostima u Grčkoj. Nažalost, i ostatak Evrope isuviše dugo nijemo je posmatrao. Tako se postavlja pitanje, ko je to u stvari „Evropa"? Uspjehom svi žele da se kite, ali ako stvari krenu nizbrdo, nema nikog da se javi. Pritom su suverene zemlje-članice EU te koje u Briselu određuju ton, iako formalno uvijek Evropska komisija izlazi sa prijedlozima. Iste te zemlje-članice koje se onda ne pridržavaju onog što je dogovoreno.

Prijatan popratni efekat takve prakse jeste da se za uspjehe rado preuzima odgovornost, a za sve ostalo se upire prstom u Brisel. Najbolji primjer za to je izbjeglička politika. Sve države-članice uporno se protive zajedničkoj liniji i pritom ne ignorišu samo odluke EU, donesene na najvišem nivou, već i presude Evropskog suda pravde. Time se nanosi ozbiljna šteta evropskoj ideji. Tek kada se na televiziji ponove užasne slike iz Morije, onda opet izjave kojima se izražava zabrinutost glatko teku preko usana.

Pretrpan kamp kao sredstvo zastrašivanja?

Onaj ko je jednom posjetio kamp, zna da slike nisu ono najgore u tom paklu na zemlji. Ne, najgori je smrad: mješavina trulog smeća, dima, znoja i ljudskoj izmeta, koji vas odmah zgrabi i više ne pušta. To je smrad smrti, koji hiljade ljudi usred Evrope mora da podnosi. A ponekad to više ne mogu.

Ali možda je baš to bila namjera. Možda neki u Evropi barem prećutno prihvataju pakao iz Morije kao sredstvo zastrašivanja, kako bi se zaustavila migracija: Pogledajte šta vas čeka ako dođete kod nas – tako glasi deviza. Ali nije za očekivati da će to imati efekat zastrašivanja. Jer, s obzirom na sukobe koji se nastavljaju u Siriji i Avganistanu, beskrajno čekanje na ostrvu Lezbosu i dalje je bolja opcija.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android