"Bilo je prašnjavo i tamno u ćeliji, a ponekad toliko vruće da sam morao leći pored vrata da bih mogao uhvatiti malo zraka. Imao sam više zagnojenih rana, ali ljekara nisu pozvali." Ovo su riječi Anatolija Poljakova, kojeg su proruski separatisti nezakonito zatvorili u Lugansku.

Artjom, koji ne želi otkriti svoje pravo ime, kaže da su njega ukrajinske snage sigurnosti držale u Marijupolju i u Harkovu: "Ćelija je bila velika otprilike osam sa osam metara. Prozor je bio zatvoren rešetkom i pokriven plastičnom folijom da ne možemo vidjeti ulicu. U ćeliji je bilo 11 zatvorenika kada sam ja tamo doveden. Tri puta dnevno smo dobijali dvije kašike kaše i mali komad hljeba sa čajem. Subotom i nedjeljom imali smo samo doručak sa čajem."

Anatolijeve i Artjemove izjave se mogu pročitati u zajedničkom izvještaju Amnesty Internationala i Human Right Watch-a pod naslovom "You Do Not Exist. Arbitary Detentions, Enforced Disappearances, and Torture in Eastern Ukraina", koji je predstavljen u četvrtak u Kijevu. U njemu je opisano 18 slučajeva ilegalnog odvođenja civila u zatvore. U osam slučajeva je riječ o lišavanju slobode od strane proruskih separatista. Ipak isti broj nelegalnih hapšenja se prebacuje i ukrajinskoj vojsci. Svaki put su žrtve optužene za suradnju sa neprijateljem ili u najmanju ruku za simpatije prema drugoj strani.

"Samo vrh ledenog brijega"

No ovih 18 slučajeva je "samo vrh ledenog brijega", upozoravaju borci za ljudska prava. Stvarni broj ilegalno uhapšenih civila danas ne bi mogao niko utvrditi, navode oni. "S jedne strane hapšenja su tajna, a s druge strane teško je razgovarati sa žrtvama. Ljudi strahuju da će ponovo biti zatočeni ili da će njihove porodice imati probleme", kaže zamjenik direktora za region Europe i Centralne Azije u Amnesty Internationalu, Denis Krivosheev.

Predstavnicima Amnesty Internationala i Human Rights Watch-a je ipak pošlo za rukom da obave 40 razgovora sa žrtvama, članovima njihovih porodica i očevicima. Oni su također posjetili područja gdje se vode anti-terorističke operacije, a koje kontroliraju proruski separatisti. Istraga je trajala šest mjeseci. Većina slučajeva se odnosi na godinu 2015. i na prvu polovinu 2016. godine.

Postoje li tajni zatvori?

Borci za ljudska prava navode da u međuvremenu civili ne bivaju slučajno uhapšeni od strane separatističkih grupa, već najčešće ciljano od strane tzv. "Ministarstva sigurnosti" samoproglašene "Narodne republike" u istočnoj Ukrajini. Na ukrajinskoj strani hapšenja ne provode više bataljoni dobrovoljaca, već prije svega ukrajinska služba sigurnosti - SBU. Izvještaj navodi tri slučaja u kojima su civili boravili u zatvoru između šest sedmica i 15 mjeseci. Borci za zaštitu ljudskih prava ne isključuju mogućnost da u Harkovu, Kramatorsku, Marijupolju i Isjumsu postoje "tajni zatvori SBU-a".

Tatjana Lokšina, koja je zadužena za Europu i Centralnu Aziju u Human Rights Watch-u, rekla je za DW, da je početkom 2016. godine 16 osoba bilo zatočeno u zatvoru SBU-a u Harkovu. "Oni su tamo bili nelegalno zatvoreni. Zvanično ti ljudi uopće nisu postojali", naglašava ona i dodaje: "Kada je riječ o sumnji o postojanju tajnih zatvora SBU-a mi se oslanjamo na izjave više osoba koje smo ispitivali neovisno jedne od drugih. Ove osobe na veoma sličan način govore o tome kako su uhapšene, kako su ćelije izgledale i ko je tamo boravio. One također imenuju druge izbjeglice. Ove informacije se podudaraju" kaže Lokšina. Ona kaže da SBU negira postojanje neslužbenih zatvora. No SBU je, kako kaže Lokšina, obećao da će dostaviti odgovarajuće informacije koje traže borci za zaštitu ljudskih prava.

Borci za zaštitu ljudskih prava traže istrage

Amnesty International i Human Rights Watch zahtijevaju da se zaustave nelegalna i tajna zatvaranja kao i zlostavljanja civila. Slučajevi povrede ljudskih prava, koji su do sada poznati, moraju biti ispitani i odgovorni za to moraju biti kažnjeni. Prikupljene informacije borci za zaštitu ljudskih prava žele staviti na raspolaganje međunarodnim organizacijama, među kojima Ujedinjenim narodima, ali i ukrajinskoj vladi i vođama samoproglašene "Narodne republike Donjeck i Lugansk".

Borci za zaštitu ljudskih prava svoj izvještaj žele predstaviti i Rusiji. "U onoj mjeri, u kojoj ruska strana ima utjecaj na tzv. Narodnu republiku Donjeck i Lugansk, ruska strana je i obavezna da poduzme određene mjere. Mučenja i lišavanje slobode su zločini koji moraju biti ispitani", zahtijeva Denis Krivosheev iz Amnesty Internationala.