Na putu u Evropsku uniju
30. august 2010Nekadašnja Jugoslavija smatrana je za jednu od prvih istočno-evropskih zemalja koja je mogla ispuniti uslove za ulazak u EU. Iako je imala sopstveni politički model, kome su mnogi zamjerali: nedostatak demokratije, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija imala je dobre kulturne, ekonomske i političke odnose sa zapadnom. Međutim, događaji koji su pratili raspad tadašnje Jugoslavije bili su razarajući za taj region, čije evropske integracije tada nisu samo zaustavljene, već su otišle mnogo koraka unazad.
Analitičar u Centru za evropske političke studije u Briselu, Vasilis Maragars dodaje: “Rat i ratne strahote su one koje se mogu kriviti za ono što se dešavalo - za kašnjenja u integracijama. U umovima ljudi stvorila se slika i da zapadni Balkan nema ništa zajedničko sa ostatkom Evrope, upravo zbog onoga što se dešavalo tokom rata.”
I dok su se novonastale države u regionu oporavljale, svaka od svojih rana, u eurointegracionom procesu pretekle su ih baltičke zemlje, neke države centralne Evrope, Malta, Kipar, a zatim i Bugraska i Rumunija.
Hrvatska najbliže članstvu u EU
Danas su, izuzev Slovenije koja je članica EU od 2004. godine, nekadašnje jugoslovenske republike svaka na svom stepenu napretka ka EU. Hrvatska je trenutno najbliža članstvu i u završnoj je fazi pristupnih pregovora. Nekadašnja jugoslovenska republika Makedonija ima status kadidata od 2005. godine, ali i problem oko zvaničnog imena zemlje sa susjednom Grčkom. Napredak Srbije uslovljen je završetkom saradnje sa Tribunalom u Hagu, dok je BiH rastrzana unutrašnjim nesuglasicama između dva entiteta( Federacije BiH i Republike Srpske) i tri naroda (Srba, Hrvata i Bošnjaka) koji tu žive. Crna Gora nema otvorenih pitanja i procjenjuje se da bi ona mogla imati i najlakši put ka zajednici evropskih zemalja, za razliku od Kosova, koje nije priznato kao država od pet članica EU. Izvjestilac Evropskog parlamenta za BiH, Doris Pak, tim povodom kaže:
„Jedina zemlja koja može da uđe u EU u ovom momentu, pošto ispuni sve uslove, biće možda Hrvatska 2012. godine. I to je to. Sve ostale zemlje su na različitim stepenima pristupanja EU, i moraju da prođu cijeli put.”
Postoji li Ex-Yu paket?
Istovremeno mogla su se čuti i različita mišljenja kako bi trebalo izgledati proširenje EU na zapadni Balkan. I dok se u pojedinim scenarijima može čuti riječ “paket”, po ugledu na istovremeni prijem 10 novih članica iz 2004. godine, većina se ipak zalaže za to da bi svaka od nekadašnjih repubilka bivše Jugoslavije trebalo da pristupi EU onoga trenutka kad se procjeni da je sama spremna za taj korak.
Specijalni izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, Jelko Kacin, smatra: “O tome, da li će doći do paketa i kakve veličine će biti taj paket odlučuju, prije svega, zemlje kandidati dinamikom i dubinom promijena koje moraju da izvrše. One koje su brže, svakako mogu i bez paketa, a one koje su spore mogu se naći zajedno u paketu. Na kraju krajeva, nikom se ništa ne može pokloniti.”
Zaokruživanje ujedinjene Evrope
Iako je iz Brisela više puta potvrđena evropska perspektiva zemalja zapadnog Balkana, očekuje se ipak da poslije ulaska Hrvatske u EU prođe izvjesno vrijeme prije nego što će sljedeća od država nekadašnje Jugoslavije uspjeti ostvariti taj cilj. Iako sve one pokazuju predanost svom evropskom putu, rade i napreduju na njemu, potrebno je vrijeme kako bi se ispunili uslovi neophodni za članstvo u EU. A ovoga puta, poučena iskustivima prethodnih proširenja, EU insistira da nove članice budu potpuno spremne da prate evropske mehanizme i da imaju usklađene svoje standarde i zakone sa evropskim.
I dok se često može čuti da u EU postoji tzv. „zamor od proširenja“, mnogi će reći da je prije u pitanju oprez, ali i da je dobrobit procesa proširenja obostrana. Sa jedne strane, zemlje nekadašnje Jugoslavije moraće tako da prođu kroz neophodne reformske procese, a EU će, sa druge strane, njihovim prijemom zaokružiti zonu stabilnosti i bezbjednosti praktično na cijelom evropskom kontinentu.
Edvard Kukan, šef delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa Albanijom, BiH, Srbijom, Crnom Gorom i Kosovom zaključuje: „Bez jugoistočne Evrope, ili ako želite - zapadnog Balkana, ne možemo da govorimo o ujedinjenoj Evropi, što je i konačan cilj izgradnje ujedinjene Evrope.“
Za sada niko ne želi govoriti o vremenskim odrednicama, kada bi se sve zemlje nastale raspadom Jugoslavije mogle naći ponovo u zajedničkoj kući, ovoga puta - evropskoj. Ipak većina ne govori o godinama, već o deceniji.
Autor: Marina Maksimović
Odgovorni urednik: Mehmed Smajić