"Ovih dana je svijet suočen sa užasnim scenama razrušenih gradova i uništenih života,.pa ipak, neke ruševine ostaju u sjećanju i decenijama kasnije, poput sarajevske Gradske vijećnice. Granate ispaljene na nju 25. augusta 1992. godine nisu bile samo smrtonosne – to su bili napadi na jedinstvenu multireligijsku kulturu i istoriju u Evropi",  piše Erich Rathfelder za list Tageszeitung (TAZ) iz Berlina i dodaje kako su institucije kulture i danas u opasnosti.

„Činjenica da nacionalistički ekstremisti tako žestoko dovode u pitanje zajedničko kulturno nasljeđe ostavlja mnoge građane Sarajeva bez riječi. Bosna i Hercegovina više ne može izdavati ni ISBN brojeve (oznake za knjige), što je ranije mogla samo Narodna biblioteka u Sarajevu. Autori i izdavači su šokirani i pitaju se: Uništava li se to ponovo naša kultura?", kaže se u članku.

TAZ potom citira predsjednika Jevrejske zajednice Jakoba Fincija, koji se prisjeća vremena pred izbijanje rata. „Početkom aprila 1992. godine bili smo usred priprema za proslavu 500 godina jevrejske historije u Sarajevu. 1492. prvi Jevreji Sefardi, protjerani od strane hrišćana iz južne Španije, stigli su u grad na rijeci Miljacki i donijeli svoj srednjovjekovni španski jezik. Planirali smo štafetu iz južne Španije do Sarajeva, nastupe sefardskih muzičara zajedno s bosanskim umjetnicima..."

Nikad granice i zidovi, niti otvoreni konflikti, a kamoli pogromi...

Njemački novinar potom konstatuje kako su u Sarajevu, koje je osnovao sultan-osmanlija, vjerske zajednice živjele blisko jedna s drugom. „Ko danas stoji na Latinskoj ćupriji, može primijetiti kako su katolici i trgovci iz Dubrovnika prije nekoliko stoljeća upravo tu našli mjesto za život. Postojale su muslimanske, katoličke, jevrejske i pravoslavne ulice i mahale, ali nikad granice i zidovi, niti otvoreni konflikti, a kamoli pogromi, kakvi su tada bili uobičajeni u Evropi", piše dalje TAZ.

U Narodnoj iblioteci, smještenoj u zgradi Vijećnice iz perioda austrougarske vladavine, „gomilali su se (polu)zaboravljeni tekstovi iz prethodnih stoljeća, čekajući radoznale naučnike iz cijelog svijeta". A onda je 25. augusta 1992. ova građevina u maurskom stilu, nestala u plamenu.

TAZ potom citira istoričara Harisa Imamovića, koji u svojoj knjizi opisuje kako su građani, zajedno s vatrogascima, uprkos neprekidnoj paljbi, pokušavali spasiti oko dva miliona knjiga i rukopisa. „Srpski napadači su namjerno isključili vodu prije napada, a rijeka Miljacka bila je pod paljbom. Vatrogasci su morali skupljati vodu iz bunara na sjevernoj padini Sarajeva i mukotrpno je nositi ka Vijećnici."

Spašeno je samo 10 posto knjiga i rukopisa

Samo je 10 posto knjiga, rukopisa i dokumenata spašeno. „Srpski nacionalisti su odradili posao temeljito – namjera je bila brisanje bosanske tradicije zajedničkog života. Ništa više nije smjelo podsjećati na zajednički život i historiju", piše TAZ.

U članku se dalje kaže da se politika razdvajanja stanovništva i dalje sistematski provodi. Pominje se i sjednica Vijeća ministara o finansiranju državnih muzeja i ustanova, koju su  napustila dva srpska ministra a potom konstatuje: „Srbi ne učestvuju u troškovima zajedničkih institucija, a kamoli u obnovi zgrada koje su srpske vojne snage uništile."

TAZ navodi kako su se zaposleni u kulturnim ustanovama godinama borili za njihov opstanak, često radeći bez plata. „Germanista i univerzitetski profesor Vahidin Preljević gotovo fizički pati zbog toga. Njegovo ogorčenje je očigledno: muzeji zimi nemaju grijanje, zaposleni u Umjetničkoj galeriji izdržali su godinu dana bez plata, a Zemaljski muzej je bio zatvoren tri godine. Ustanove nastale u Titovo vrijeme opstale su samo zahvaljujući tome što su Federacija Bosne i Hercegovine i Kanton Sarajevo, uskočili i pružili podršku."

Christian Schmidt kao spasilac

Međutim, i to je sada dovedeno u pitanje, piše TAZ. "Nova odgovorna osoba za kulturu u Federaciji BiH, izabrana na poslednjim lokalnim izborima u jesen, odbila je preuzeti odgovornost za zajedničke kulturne ustanove. Članica HDZ-a najavila je da će podržavati samo projekte, ali ne i ustanove." Taj stav se, nastavlja TAZ, „poklapa sa srpskom nacionalističkom pozicijom".

„Stisnuti smo s obje strane", kaže profesor Vahidin Preljević. On kritikuje činjenicu da političke stranke iz Sarajeva – nenacionalistička „trojka" sastavljena od Socijaldemokrata, liberalne Naše stranke i muslimanski orijentisane partije Narod i Pravda – „ne zauzimaju dovoljno snažan stav protiv nacionalista".

„Ni politička elita u Sarajevu više nije pouzdan oslonac", citira TAZ profesora Preljevića. „Niko se doduše više ne hvali, kao nekadašnji ministar obrazovanja, da nikada u životu nije pročitao knjigu… ali kupovina novih SUV vozila za vladajuću nomenklaturu, iako su ranije obećavali smanjenje broja službenih automobila, sve govori."

Kada je direktor zajedničkih ustanova kulture podnio ostavku neposredno prije izbora u oktobru, propast je bila neizbježna, pojašnjava TAZ. Visoki predstavnik Christian Schmidt morao je intervenisati. Uspio je postići privremeno rješenje – sada kulturnim institucijama ne upravljaju više političari sa strane, već zaposleni na najvišim funkcijama.  

„U Sarajevu mu se zbog ovog zalaganja za zajedničke institucije i multinacionalnu istoriju zemlje odaje priznanje", konstatuje njemački list i navodi kako pitanje finansiranja međutim i dalje nije riješeno. „Profesori se nadaju da bi Schmidt, koristeći svoje ovlasti, mogao sprovesti dugoročno i održivo rješenje. Tim prije što većina stranih diplomata ionako smatra da je mirovnim sporazumom iz Dejtona jasno utvrđeno da zajedničke institucije moraju biti finansirane od strane države", zaključuje Erich Rathfelder u članku, koji je objavio njemački list Tageszeitung.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu