Predstavljajući na početku teksta Borisa Damovskog, optuženog za članstvo u terorističkoj organizaciji, novinarka Franciska Činderle piše: „Filmski režiser i aktivista mjesecima je bio lice nacionalnokonzervativaca. Oni su bliski partiji bivšeg premijera Nikole Gruevskog koji je u Makedoniji vladao više od deset godina. Kada su poslije pat-situacije na decembarskim izborima 2016. stranke albanske manjine i socijaldemokrata promijenile orijentaciju, bio je to kraj za Gruevskog. Mnoge njegove pristalice nisu htjele da to prihvate i izašle su na ulice – pa i Damovski koji je nedjeljama držao govore pred parlamentom. Sada je u kućnom pritvoru. Državno tužilaštvo ga je optužilo da je „krvavog četvrtka" huškao ljude. Tako u Makedoniji zovu 27. april 2017, kada je rulja pripadnika VMRO upala u zgradu parlamenta; više od 100 ljudi je povrijeđeno. Damovski vehementno poriče da je imao išta sa tim nasiljem."

„Nacionalisti poput Damovskog novu vladu smatraju 'izdajničkom' – ne samo zato što je Albancima, zbog njihove podrške, zauzvrat dala veća prava, već i zato što se premijer Zoran Zaev složio sa Grčkom oko kompromisa u sporu oko imena. O tome se glasa 30. septembra. Tu se radi o mnogo više toga nego samo o imenu države. Ako dođe do sporazuma, zemlji će biti otvoren put u NATO, a biće mogući i pristupni pregovori sa EU. Iako je EU na Balkanu izgubila dobar dio svoje atraktivnosti, 59 odsto građana Makedonije smatra da bi pristup bio dobra stvar."

Dilemom između nacionalnog ponosa i „evropske perspektive" se, kako piše Činderleova, poigrava opoziciona VMRO. „35-godišnji Aleksandar Nikoloski je njen potpredsjednik, a član je od svoje 18. godine. On smatra da je sporazum varka a da je referendum manipulativan. To počinje već i kod referendumskog pitanja, kaže. Ono glasi: „Da li ste za članstvo u EU i NATO prihvatanjem dogovora između Makedonije i Grčke?" To nije u redu, kaže Nikoloski, jer ima ljudi poput mene, koji žele pristup EU i istovremeno odbacuju sporazum. Za Nikoloskog je problematično i to što referendum nije obavezujuć. Vlada se boji rezultata i zato nije spremna da prihvati volju naroda u svakom slučaju."

U nastavku teksta autorka navodi mišljenja prema kojima vlada Zorana Zaeva, osim povećanja poreza za one sa visokim zaradama, nije postigla ništa bitno, da su unutrašnjepolitičke reforme teške i da zato Zaev pokušava da stekne poene spoljnom politikom.

„Makedonskim nacionalistima su i etnički Albanci trn u oku, jer tendiraju ka afirmativnom odgovoru – glasovi oko 300.000 Albanaca će odlučiti referendum, kaže Artan Grubi, poslanik albanske partije DUI. Grubi smatra da vlada gradi mostove, da ona želi da stvori Makedoniju za sve i da smanji etničke napetosti. Time se brani i od Rusije. Moskva želi da se etnički konflikti u Makedoniji održe i da tako spriječi pristup EU i NATO. Zato referendum i nije obavezujuć, kaže Grubi: Strahujemo da će Rusija uticati na rezultat i da će nastati šteta koju je nemoguće popraviti, kao u slučaju Bregzita."

Članak se završava citatima politologa Nenada Markovića: „Staro ime je kao trula grana koju odsijecate da biste spasli drvo", i nacionalnokonzervativne opozicije u vidu Borisa Damovskog: „Promjena imena je napad na naš identitet, od kojeg se moramo braniti".

Priredio Saša Bojić