Abdulmajid Al Halabi svoju sestru Fatimu vidi samo preko WhatsAppa, jer internet za promjenu opet funkciše. Fatima izgleda iscrpljeno. "Opet je bilo vazdušnih napada. Mali je sve to doživio. Je l' vidiš?", pitala je brata. "Bogu hvala da se ništa strašnije nije dogodilo."

Ovaj video je star nekoliko dana. Fatima živi u selu blizu grada Idliba, a njen brat u malom gradu Rejhanli na turskoj strani granice sa Sirijom, gdje je izbjegao prije šest godina. Njegova sestra je ostala u svom selu. "Njena kuća je, međutim, uništena u jednom napadu, tako da je potom izbjegla sa djecom u selo odakle su nam roditelji. Ali, i ono je kasnije bombardovano", kaže Abdulmajid. "Fatima jednostavno nije vjerovala da će rat tako dugo da potraje."

Strah za rodbinu

Abdulmajid živi sa svojom suprugom i petoro djece u ilegalnom šatorskom naselju koje turske vlasti tolerišu. Svi žive u jednoj prostoriji. "Živimo ovdje jer je to jedina mogućnost", kaže dok pokazuje rupe na šatoru. "Ovo treba da vidite zimi. Sve je blatnjavo i jezivo hladno."

Ali, on i njegova porodica su barem na sigurnom. Nakon sedam godina rata u Siriji, trupe vlade u Damasku i ruski saveznici su se spremali na posljednju i odlučujuću bitku - zauzimanje Idliba. Provincija na sjeverozapadu Sirije je posljednje veliko uporište pobunjenika. Tamo živi oko tri-četiri miliona civila. Tačan broj niko ne zna. Oko polovina njih je protjerana iz drugih dijelova Sirije. Za sve njih je Idlib posljednja nada - odavde nema dalje.

Turska je prije tri godine zatvorila svoju granicu sa Sirijom, 800 metara dugačkim betonskim zidom, kako bi zaustavila "teroriste i krijumčare". Od tada zvanično ne smiju da se primaju nove izbjeglice. Više od 3,5 miliona izbjeglica iz Sirije trenutno živi u Turskoj. "Ovo već odavno prevazilazi naše mogućnosti", upozorio je kratko turski predsjednik Erdogan.

Šta ovo zatvaranje granice znači, dobro može da se posmatra sa brda oko Rejhanlija. Odmah iza turskog zida, na sirijskoj strani, su nepregledni šatori zbijeni jedan do drugog. Ljudima pomažu turske humanitarne organizacije. Stanje je sve alarmantnije zbog toga što su, strahujući od ofanzive, hiljade novih izbjeglica potražile sklonište u blizini turske granice. Humanitarci kažu da ih je trenutno oko 700.000.

Spriječiti krvoproliće?

Kadir Akgunduz i njegov tim su u posljednjih nekoliko nedjelja povećali isporuke pomoći za Idlib. Više puta nedjeljno prevoze životne namirnice, igračke za djecu i sredstva za higijienu za Sirijiu. "Samo u provinciji Idlib je trenutno 400 izbjegličkih kampova", kaže Akgunduz, koji je u svojoj organizaciji zadužen za koordinaciju humanitarne pomoći. "Tamo su ljudi sve izgubili. I kuće i kompletnu imovinu. Sada se samo bore da prežive." Tu su još duševne rane i strahovi. "Ovaj rat traje već sedam godina. To je mnoge ljude uništilo psihički. Umorni su i ne mogu više. Svakog časa može da padne neka bomba, oni su u stalnom strahu za sopstveni život. A niko ne zna šta će se sljedeće dogoditi i kako će se stvari dalje razvijati."

Najnoviji dogovor između turskog predsjednika Erdogana i njegovog ruskog kolege Putina, Akgunduz ocjenjuje kao uspjeh. Ova dvojica državnika su se dogovorila da se do 15. oktobra oko Idliba uspostavi demilitarizovana zona širine 15 do 20 kilometara na liniji fronta između sirijiske vojske i pobunjenika. Zonu bi nagdledali turski vojnici i pripadnici ruske vojne policije. "Važno je da oružje ućuti i da se poboljša bezbjednosna situacija. To bi znatno olakšalo naš posao", kaže Akgunduz.

Putinovim i Erdoganovim dogovorom je predviđeno "povlačenje ekstremista, posebno Al Nusra fronta", koji danas djeluje pod imenom Hajat Tahrir al Šam. No, kako će biti sprovedeno to povlačenje i da li će islamistički borci na to pristati je još uvijek nejasno. Ovaj dogovor ima još mnogo otvorenih pitanja a nije poznato ni kako će biti sproveden. Uprkos tome, turski predsjednik to slavi kao diplomatsku pobjedu. "Pošlo nam je za rukom da spriječimo humanitarnu katastrofu", rekao je Erdogan nakon sastanka s Putinom.

U šatorskom naselju kod Abdulmajida Erdogan zbog toga važi za heroja. "To naravno nije kraj konflikta. Ali, davljenik se hvata i za slamku", kazao je on. "Nadam se u najmanju ruku da će prestati ubijanja."

Kako god da se bude razvijala priča oko Idliba, Abdulmajid želi samo jedno - da ponovo vidi svoju sestru. Nekad. Na slobodi. A ne samo na ekranu mobitela.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android