Ko se nađe na putovanju kroz Vašington, na svakom ćošku će se suočiti sa ratnom istorijom Sjedinjenih Američkih Država. Imena 58.627 poginulih stoje u Vijetnamskom memorijalnom centru, oznake mjesta mnogih bitaka kao spomenik stradalim vojnicima u II. svjetskom ratu... Možda će se prije ili kasnije tu naći i spomenik na rat u Iraku. Ali, da će tu stajati "Irački rat - mart 2003 - avgust 2010", Džim iz Sinsinatija u to ne vjeruje. On na stvari gleda pesimistično i nakon povlačenja američkih trupa ne govori o kraju rata. "Neće oni nikad otići otamo. To će još dugo tako ostati, onoliko dugo dokle živimo", kaže Džims Son (Jims Sohn), koji je godinu dana bio tamo stacioniran, tako da mu je tema prilično bliska.

Pravo vrijeme za povlačenje

Dvadesetogodišnjak Džastin Volker (Justin Walker), koji se vratio iz Iraka, isto tako je srećan da je to sad iza njega. "Bio sam jedno vrijeme tamo, i bivalo je samo sve gore. Čovjek se pita šta mi tu radimo ovdje? Hoćemo li svoj posao ikad završiti? Činilo se kao da će to trajati vječno", priča Džastin.

Brus Bejts (Bruce Bates) iz Kolorada smatra, kao i dvije trećine Amerikanaca, da je predsjednik Obama izabrao pravo vrijeme za povlačenje. "Iračane sad treba baciti u vodu da se vidi mogu li plivati", kaže on.

73-godišnji ratni veteran Leri Hejvort (Larry Hayworth), koji je služio dvije godine u Vijetnamu, je optimističan, iako se nasilje u Iraku pojačalo posljednjih nedjelja: "Nadam se, u stvari sam siguran, da smo pomogli Iračanima. Oni sada mogu da odluče šta žele da čine bez da im to govori diktator ili da im bilo ko drugi diriguje."

Umorni od rata

Nakon sedam i po godina rata u Iraku jasno je da je većina Amerikanaca umorna od rata. Ankete pokazuju da su dvije trećine ljudi protiv rata. Isto toliko ispitanika kaže da Sjedinjene Američke Države u ovom ratu nisu ostvarile svoj cilj. Više od 4.400 američkih vojnika izgubilo je svoje živote u Iraku. Je li ovaj rat bio vrijedan toga? Džim (Jim), otac jednog vojnika kaže da je "svaki izgubljeni život previše. Postoji mnogo njih širom svijeta koji žele da nas ubiju zbog naših uvjerenja. I smatram da je bolje da se s njima borimo na njihovoj teritroriji nego ovde kod nas."

Brus Bejts takođe smatra da je vrijedilo dati američke živote i novac. "Vrijedilo je. Jer, u jednom regionu koji je toliko nazadan danas imamo uporište demokratije." Bejts želi da u govoru naciji u utorak uveče (31.08.2010.) od predsjednika Obame čuje jasnu poruku. "On treba da kaže: Mi odlazimo, ali ako bude bilo potrebe, vrlo brzo ćemo se vratiti", naglašava ovaj Amerikanac. Njegova vjerenica Eni dodaje: "Nadam se da nećemo morati nazad. Tome se nadam i za to se molim."

Autori: Sabine Müller / Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Marina Martinović