Pred džamijom u Briennerstraße je petkom velika gužva. Skupocjeni automobili sa diplomatskim tablicama su parkirani svugdje okolo, šoferi strpljivo čekaju povratak  diplomata koji dolaze na džumu (podnevnu molitvu petkom). No, dosta vjernika dolazi i pješice. Džamija je puna, pa se klanja i pred njenim vratima. Hutba imama se čuje i vani, te se slučajni prolaznici zaustavljaju i zaviruju preko ograde. Vjernici ne žele odgovarati na bilo kakva pitanja, žele, kažu, samo ispuniti svoju vjersku obavezu. Prije molitve odlaze nakratko u prostorije za uzimanje abdesta (obrednog pranja). Neki su doveli i svoju malu djecu.

Najstarija njemačka džamija je danas oficijelno islamska bogomolja muslimana iz Pakistana, koji pripadaju zajednici Ahmadija, osnovanoj u Indiji u 19. stoljeću. „Lahore Ahmadiyya“ je njen današnji naziv, no u nju petkom dolaze vjernici različitih nacija.

"Ljubav za sve, mržnja ni za koga"

„Ljubav za sve, mržnja ni za koga“ je zvanični slogan ovog islamskog pravca.  Njegovi zagovornici tvrde da je osnovan pod Božijom uputom s ciljem da „podmladi islamski moral i duhovne vrijednosti, da potiče međuvjerski dijalog, i trudi se da ispravi pogrešno shvatanje o islamu na zapadu, da zagovara mir, toleranciju, ljubav i razumijevanje među sljedbenicima različitih vjera“.To su bili i osnovni motivi muslimana koji su u Berlin došli  daleke 1920. godine iz pokrajine Lahore u Indiji i zajedno sa njemačkim muslimanima osnovali Njemačko-muslimansko društvo.

Nedugo nakon toga, 1924. godine je prema planovima berlinskog arhitekte K. A. Hermanna, počela gradnja džamije izgrađene u stilu indo-islamske tzv. mogulske arhitekture, u čijem je stilu izgrađen i čuveni Tadž-mahal u Indiji. Stoga berlinsku džamiju neki zovu i minijaturom Tadž-mahala. Možda je to pretjerana pohvala, no lijepo zdanje sa dva visoka minareta i kupolom, je u svakom slučaju veoma uspjela arhitektonska tvrorevina.

Od otvaranja do Drugog svjetskog rata

Berlinska džamija je dovršena i svečano otvorena 23. marta 1928. godine. Njen prvi upravitelj  je bio pisac Hugo Marcus, Jevrej koji je konvertirao na islam i uprkos tome ostao član berlinske jevrejske zajednice. U to vrijeme su veliki broj članova džamije bili upravo jevrejski konvertiti. U januaru 1934. godine su se u njoj počela obavljati i vjerska vjenčanja, prvi par su bili  Berlinčani Abdullah Dayer i Fatima Adaresh. 

Kratko nakon toga, 30. januara 1933., je predsjednik Vajmarske Republike Paul von Hindenburg imenovao Adolfa Hitlera za kancelara. Nacionalsocijalisti su počeli pomno pratiti rad džamije, optužujući je za davanje utočišta Jevrejima. Hugo Marcus bježi u Švajcarsku, a Adolf  Hitler 1941. godine poziva jerusalemskog velikog muftiju, Mohammeda Amina al Husseina u Berlin. Antisemit Al Hussein se nada podršci Hitlera u borbi protiv stvaranja jevrejske države na području tadašnje Palestine.

Ratna oštećenja i obnova nakon Drugog svjetskog rata

U uličnim borbama u Berlinu na kraju drugog svjetskog rata snage Staljinove Crvene armije oštećuju džamiju, pucajući na Hitlerove vojnike koji su se branili sa minareta.  1948. godine saveznici odlučuju da obnove Wilmersdorfsku džamiju  uz  finansijsku  pomoć zajednice Ahmadija iz Sjedinjenih Američkih Država.

Ona svoja vrata ponovo otvara 24. juna 1952. godine, opet kao ahmadija-džamija. Jedan dio ratnih izbjeglica, koje su početkom rata u BiH našli utočište u Berlinu, ovdje su također obavljali svoje vjerske obaveze pod vođstvom efendije Ahmeta MaIkića.

I danas ova bogomolja stoji iza načela zbog kojih je osnovana, prije svega njegovanja međuvjerskog dijaloga. Ona redovno učestvuje na manifestacijama poput Dana otvorenih džamija, koji se u Njemačkoj tradicionalno održava na Dan njemačkog ujedinjenja, 3. oktobra. Tada su njene prostorije  tokom cijelog dana još punije no petkom za vrijeme džume.   

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu