Nakon ispada Vjerice Radete: Ustanak u Srbiji?
27. juli 2018
U članku pod nazivom "Ustanak u Srbiji nakon degutantnog verbalnog ispada Vjerice Radete", Tageszeitung piše:
"Postoje stvari koje normalan čovjek ne može zamisliti. Reći bez ustezanja nešto tako strašno i nečovječno kao što je to uradila zamjenica portparola Skupštine Srbije Vjerica Radeta, je nenadmašivo"; piše njemački list Tageszeitung.
Radi se o twittu, koji je zastupnica Parlamenta Srbije postavila nakon smrti predsjednice udruženja "Majke Srebrenice" Hatidže Mehmedović. Znajući da je Hatidža u genocidu u Srebrenici izgubila oba sina, muža, dva brata i puno drugih članova familije, koje je ubila srpska soldateska, članica Radikalne stranke Srbije je pokušala da ponizi majku Srebrenice i neposredno nakon njene smrti. Napisala je: "Čitam umrla Hatidža Mehmetović iz udruženja biznismenki Srebrenice. Ko li će je sahraniti? Muž ili sinovi?"
Mnogi nisu vjerovali svojim očima. I u Srbiji je Vjerica Radeta doživjela negativne reakcije. Njena šefica Maja Gojković, predsjednica Skupštine Srbije distancirala se od ovog twitta nazivajući ga najoštrijom uvredom i interpretirajući ga kao napad na dostojanstvo Parlamenta Srbije.
(Prim. red. "Najoštrije osuđujem strašne i nedopustive uvrede narodne poslanice, koje ne priliče nekome ko je poslanik Narodne skupštine Republike Srbije i ugrožavaju dostojanstvo Narodne skupštine. Izneti stavovi su neprihvatljivi i ni na koji način ne odražavaju stavove i vrednosti koje zastupa Narodna skupština Republike Srbije. Narodna skupština Republike Srbije je predstavničko telo civilizovanih i pristojnih ljudi, kakvi i jesu građani Srbije. U ime Narodne skupštine i u svoje lično ime izjavljujem iskreno saučešće povodom smrti Hatidže Mehmedović", navodi se u saopštenju Maje Gojković.)
Na društvenim mrežama je po prvi put nakon dugo vremena izbila pobuna pristojnih ljudi. Ali ko se još javio? "Od onih koji su na funkciji, niko", izjavio je Predrag Kojović iz nenacionalističke partije "Naša stranka" iz Sarajeva. Kojović, i sam bosanski Srbin, zatražio je od ambasadora Srbije u Sarajevu, a time i vlade u Beogradu da se nedvosmisleno distancira i izvini. Ali od toga do sada nema ništa. A i kako bi? To što se nije oglasio najjači političar u Srbiji, Aleksandar Vučić, je razumljivo. U vrijeme zločina u BiH, sadašnji predsjednik Srbije bio je i sam član Radikalne stranke i ratni propagandista na TV- kanalu "Channel S" na Palama. U vrijeme genocida u Srebrenici Vučić je bio generalni sekretar i bliski saradnik vojvode Šešelja, koji do danas stoji iza genocida u Srebrenici. Vučić je tada prijetio ubistvom 100 Bošnjaka za smrt jednog Srbina.
Vjerica Radeta se stoga nema čega plašiti, čak ni optužbe u Hagu. 2014. je pokušala da utiče na svjedoke u procesu Vojsilavu Šešelju. Neumorni borac za ljudska prava, predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko je rekla: To samo pokazuje da se duh Srbije veže za vremena Slobodana Miloševića,", piše Erich ratfelder u listu taz.
Izbjeglice kroz "minska polja" do Hrvatske
Na sjeveru Bosne na ruinama i poljima kampuje na hiljade izbjeglica, jer im je zatvoren put ka Hrvatskoj. Spoljna granica EU postala je krizno, humanitarno područje, piše Berliner Zeitung. "Borovi i smreke rastu u šumama na sjeveru Bosne. Čist planinski zrak . Ali, ova idila vara. Svaki korak napravljen ovdje bi mogao biti posljednji. Ostavština od rata devedestih krije se pod mahovinom i korozira. Puno je mina ovdje posijano. Tamo gdje se planinari ne usuđuju zaputiti, od aprila se mogu vidjeti izbjeglice, koje su se odvažile na kako kažu "igru" - "game".
Igra, koja to nije, funkcionira ovako: Sa smartphonom, koji ima GPS i vrećom za spavanje oni odlaze u šumu, koju nazivaju džunglom. A onda prate GPS signal prema sjeveru - sa bosanske teritorije posute minama, preko hrvatskog područja također zasićenom minama pa do Slovenije.
A onda će se, prije ili kasnije, u jednom od ove dvije zemlje pojaviti graničar. On mora pokazati da je njegova zemlja u stanju da štiti vanjsku granicu Šengena. Hrvatski ili slovenački policajac će manje ili više grubo poslati izbjeglicu tamo, odakle je stupio na tlo EU. I onda nastupa "game over".
"Džungla", "game", "Ali Baba" su riječi koje se mogu čuti u ruševinama bivšeg studentskog doma u Bihaću. Te riječi opisuju svijet od najmanje 4.000 Sirijaca, Iračana, Iranaca, Afganistanaca, koji od aprila tu kampuju. Među njima ima i lopova. Sve smrdi na znoj i urin. Tamo gdje su mladi Bihaća sprejom ispisivali grafite, na madracima sada leže izbjeglice, jedan do drugog. Neki su tu unutra podigli šatore. Oni spadaju u sretnike.
Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić naložio je da se izbjeglice smjeste u bivši studentski dom Boroči i u još jedan prazan objekat. Ali vrlo brzo je ponestalo mjesta. Izbjegloice su počele da kampuju pod vedrim nebom. Na poljanama i obradivim površinama sjeverne Bosne tako preko noći nastaju novi kampovi.
"Zatvoriti granice sa Srbijom i Crnom Gorom"
Noći Amire Hadžimehmedović su kratke. Saradnica Međunarodne irganizacije za migracije (IOM) vozi se u svom SUV-u cestom punom okuka do Velike Kladuše, udaljene 55 km. Samo što se uveče vrati u Bihać, stalno je zovu zbog novih hitnih slučajeva. Ili je izbjeglica je povrijeđen i vraćen u Bosnu ili je neko dijete nestalo. Ova osanka je nadležna da 4.000 ljudi dobiju vodu za piće, madrace i odjeću. Polako im u pomoć dolazi UNHCR, Crveni krst i bosanski volonteri. Navraćaju i "Ljekari bez granica", previju ljudima rane i daju tablete protiv temperature i proljeva. Protiv svraba ne mogu puno pomoći. "Zato bi morali zamijeniti sve madrace, deke, odjeću i ruksake. Nismo u stanju da to logistički riješimo".kaže ona i dodaje kako bi BiH trebala zatvoriti granice sa Srbijom i Crnom Gorom kako bi se zaustavio priliv izbjeglica. "Zahvaljujući evropskoj politici ovdje se stvaraju perfektni uslovi za katastrofu", dodaje Amira. Hrvatska se izoluje a Evropska unija ili nije svjesna kakve to posljedice ima za BiH ili joj je svejedno. Izbjeglice koje su 2015 dospjele u Grčku i Srbiju sada dolaze u BiH. U panici su zbog zatvorenih granica i msile da im je preko BiH posljednja šansa da se domognu EU.
Načelnik Bihaća ne želi da njegov grad postane hotspot za izbjeglice. BiH sa svojom komplikovanom strukturom nakon uspostave Dejtonskog sporazuma 1995 je posljednje mjesto na ovom kontinentu, koje bi moglo riješiti izbjegličko/migrantsko pitanje, kaže on. Vlada u Sarajevu sa svoja dva entiteta, njeni kantoni i lokalni gradonačelnici svađaju se i bez izbjeglica. "A sada jedni drugima prebacuju odgovornost za migrante a mi se ovdje borimo sa kišom", kaže on. Pošto se vlade Velike Kladuše i Bihaća ne mogu dogovoriti, preseljenje izbjeglica tamo gdje bi imali bolje uslove ne napreduje. EU je za to nedavno stavila na raspolaganje 1,5 miliona eura. U jesen bi samo u Bihaću na put ka EU moglo čekati 10.000 izbjeglica. "Naše stanovništvo do sada se uzorno ponašalo, zato što samo i sami doživjeli rat. Ali raspoloženje se sada mijenja", kaže načelnik Bihaća Fazlić.
Fazlić zna da su se ljudi u selima oko granice sa Hrvatskom udružili u grupe sa ciljem da se odbrane od izbjeglica. On upozorava da je u BiH još uvijek lako doći do oružja. "Kada stranci jedan ili dva puta dođu na našu zemlju, mi Bosanci imamo razumijevanja. Ali kada dođu treći put, onda pucamo. Nismo Šveđani".
Abdul Wahab Alzuz stoji sa tabletama protiv bolova ispred nekadašnjeg Studentskog doma u Bihaću i priča kako ga je "Evropa" dovela u sirijski zatvor a potom odvela na bosansku ledinu. Bio sam profesor francuskog i pričao o Evropi u kojoj se poštuju ljudska prava. Policija je u zatvoru nešto napravila sa njegovom rukom. U Turskoj su mu doktori dali antibiotike i pominjali amputaciju. Sada su mu u Bihaću "Ljekari bez granica" rekli da antiobiotik više šteti nego što pomaže. "Kažu da bih morao u bolnicu ali nemaju gdje da me pošalju." Političari u Briselu i Sarajevu, čini se, imaju vremena koje ovaj sirijski učitelj francuskog iz Damaska nema. Rezistentne bakterija će se, kaže, prenijeti na njegovo srce. Možda će u Bosni izgubiti ruku, kaže i zaključuje: Kamo sreće da sam onomad u Damasku ćutao o Evropi i ljudskim pravima", piše Berliner Zeitung.
Priredila: Jasmina Rose