Zajedničko pokazivanje u javnosti sa Hollandeom, Emmanuelu Macronu nije donijelo pozitivne poene. Rame uz rame sa odlazećim francuskim predsjednikom on je, dan nakon izbora, položio vijenac na spomenik neznanom vojniku ispod Slavoluka pobjede (Arc de Triomphe). 8.maj je praznik u Francuskoj. 

Za Macronove protivnike to je ponovo bila prilika da ga prikažu kao učenika i duhovnog nasljednika omraženog predsjednika u odlasku Hollandea. Ali nasljednik se nakon izborne noći odmah prešaltao na modus državnika. Njegov život će sada određivati političke i ceremonijalne obaveze francuskog predsjednika.

Formiranje vlade

14. maja se održava svečana ceremonija predaje dužnosti. Francois Hollande se iseljava iz velelepne Jelisejske palate, Macron se u nju useljava, s njim i njegova supruga Brigitte, koja će imati svoj sopstveni ured ali ne i platu. Bivša nastavnica namjerava se prije svega pozabaviti pitanjima školstva i obrazovanja. Iako je Macron kao ministar privrede u Hollandeovom mandatu bio jedna vrsta političkog ubice svog političkog mentora, primopredaja vlasti će proteći bez neprijatnih scena, do kojih je došlo kada je Sarkozy predavao dirigentsku palicu Hollandeu: Novoizabrani predsjednik je poznat po svojoj socijalnoj uglađenosti i kultivisanosti.

Narednog ponedjeljka će Emmanuel Macron predstaviti članove svoje vlade. Time će pokazati na koji način namjerava da upravlja zemljom. Sve će zavisiti od ličnosti premijera. Zna se da bi Macron rado imao ženu na toj funkciji. Po prvi put u istoriji Francuske jedan njen predsjednik planira da oformi kabinet u kojem bi polovina ministara trebale biti žene.

U Parizu se uveliko nagađa hoće li novi premijer/premijerka biti iz redova Republikanaca ili će to biti neko iz kruga socijalista, potpuno potučenih na izborima, kao što je popularni ministar odbrane Jean-Yves Driand? Ili će to biti "oldtimer" poput bivšeg šefa Svjetske zdravstvene organizacije Pascala Lamy-ja ili evropski zastupnik Sylvie Goulard iz redova Centrista? Do sada je sve još na nivou špekulacija.

Naredno pitanje koje se postavlje je da li će premijer preživjeti parlamentarne izbore u junu, s obzirom na to da se još ne zn kakvi će odnosi snaga biti u parlamentu i s obzirom na to da se još ne ocrtava većina za Macrona. Konzervativci sanjaju da svog novog vođu Francoisa Baroina dovedu na položaj, prisile Macrona da igra pod njihovim uslovima i da na taj način faktički smanje ili ograniče njegov uticaj.   

Prvio projekti

Novoizabrani predsjednik će trećinu kabineta oformiti od ljudi koji ne dolaze iz politike već iz nauke i privrede. U njegova obećanja spada i obećanje o okretanju novog lista u Francuskoj, novom početku i razbijanju stare političke klase, što je već urađeno i njegovim izborom za predsjednika. Inače će to biti mješavina socijalista, centrista i konzervativaca  - iz svih tabora su se na nove funkcije prijavili političari koji ga podržavaju.

Prije izbora za Nacionalnu skupštinu Emmanuel Macron namjerava realizirati nekoliko važnih projekata. Novim kodeksom ponašanja za osobe na političkim funkcijama on želi da onemogući skandale kao što su isplate državnog novca članovima porodice. Brzom reformom školstva bi razred trebalo pohađati 12 učenika, što bi značilo radna mjesta za hiljade novih učitelja i nastavnika. I konačno Macron namjerava dekretom reformisati okoštali i sporni Zakon o radu. 

Borba za većinu

Nakon tek okončane izborne kampanje za francuskog predsjednika, za Macrona već počinje druga kampanja. Za četiri sedmice se bira Nacionalna skupština i to u dva kruga kao i izbori za predsjednika. Tu će se odlučivati o budućnosti Macronove vlade. Njegov mladi politički pokret će doduše predstaviti svoje kandidate ali će prije svega u svoje redove morati regrutovati pobornike koji dolaze iz redova dvije velike političke partije. Novi politički tabor bi se trebao zvati "La République En Marche", rekao je Macronov portparol Christophe Castaner prvog jutra nakon predsjedničkih izbora. Bila bi to većina u parlamentu, koja bi funkcionisala slično kao i koalicija u Njemačkoj, sastavljena od dvije velike partije. Do sada je to u Francuskoj bio nepoznat model vladavine.

Pitanje je da li će Socijalisti u regijama osvojiti značajne poslaničke mandate i time stajati na raspolaganju kao partneri. No, čini se da konzervativci imaju bolje izglede za pobjedu. Oni, kako pokazuju prognoze, vode. Po prvi put će u francuskom parlamentu značajan broj glasova imati ekstremno-desničarska partija Nacionalni front sa Marine Le Pen na čelu. Oni bi mogli osvojiti 40 poslaničkih mjesta. Marine Le Pen sebe već vidi kao šeficu opozicije. No, tu titulu bio joj mogao osporiti ekstremni ljevičar Jean-Luc Mélenchon.