Deset dana nakon razornog potresa jačine 7,8 stupnjeva po Richteru Ahmed i njegova obitelj su prisiljeni živjeti na ulici u gradu Adiyamanu na jugoistoku Turske. Nakon što je godinama pokušavao u svojoj novoj domovini stvoriti mogućnosti života za sebe i svoju obitelj Ahmed je uvidio da mu ne preostaje drugo nego vratiti se u svoju domovinu Siriju.

„U Turskoj nisam više imao ništa. Ali u Siriji imam barem nekoliko prijatelja i rodbine", kaže on. U razgovoru za DW on sjedi u kući jednog prijatelja na području sjeverne Sirije koje kontroliraju razne skupine pobunjenika. Iz sigurnosnih razloga ne želi otkriti ni točno mjesto gdje se nalazi ni svoje puno ime ili pojedinosti iz svoga života.

Prije nekoliko godina ovaj bivši tvornički radnik pobjegao je od rata u svojoj domovini. Ali nakon katastrofalnog potresa od 6. veljače, koji je pogodio pogranično područje Sirije i Turske, kuća u kojoj je Ahmed živio teško je oštećena, kao i zgrada poduzeća u kojem je radio.

Diskriminacija Sirijaca

Kad su neposredno nakon potresa dijeljeni šatori on i njegova obitelj nisu ništa dobili. Ahmed pretpostavlja da se radilo o diskriminirajućoj politici koja prilikom podjele humanitarne pomoći daje prednost domaćem stanovništvu. 

„Dan nakon potresa svi koji su još imali kuću zahtijevali su dvostruku stanarinu", kaže Ahmed. On još nije primio zadnju plaću i morao je posuditi novac kako bi mogao otići u Siriju. U Turskoj više nije vidio nikakve šanse. „Stan koji je nekoć stajao 4.000 lira (oko 199 eura) mjesečno sad košta 8.000 lira mjesečno", žali se on. „A ima i diskriminacije. Jednom Sirijcu je sada gotovo nemoguće unajmiti stan."

On i njegova obitelj su zato odlučili vratiti se u zemlju iz koje su bili pobjegli, a koju još uvijek potresaju ratni sukobi. „U ovom trenutku ne znam što će se dogoditi", kaže Ahmed. „Kad bismo ovdje mogli dobiti šator ili neki smještaj, vjerojatno bismo jednostavno ostali. Možda bih se ovdje trajno nastanio. Ali, trenutno jednostavno ne znam."

Tisuće se vraćaju u Siriju

S istom neizvjesnošću suočene su i tisuće drugih Sirijaca. Do prije nekoliko dana je, prema različitim navodima, gotovo 10.000 Sirijaca prešlo iz Turske u Siriju preko graničnog prijelaza Bab al-Hava. Promatrači pretpostavljaju da ih se već oko 20.000 vratilo u Siriju, ako se uzme u obzir i druge granične prijelaze.

U turskim gradovima koji su najteže pogođeni potresom živjelo je puno Sirijaca, kaže Fadel Abdul Ghany, organizacije Syrian Network for Human Rights (SNHR) sa sjedištem u Velikoj Britaniji, koja dokumentira kršenja ljudskih prava u Siriji.

I u Hatayu i u Gaziantepu u Turskoj živjelo je po pola milijuna Sirijaca, kaže Abdul Ghany. „To znači da će mnogi mrtvi u tim gradovima biti Sirijci i da će se većina štete odnositi na Sirijce", objašnjava Abdul Ghany. „Mnogi od njih su vjerojatno izgubili sve: obitelji, imovinu, radna mjesta. Za mnoge od njih je i ranije život bio borba. Sad će biti još teže stvoriti si neku egzistenciju."

Zato se neki nakon potresa vraćaju u Siriju. Jedni žele vidjeti što je s njihovim obiteljima, drugi putuju rodbini kako bi s njima tugovali", kaže Abudl Ghany. 

Bez izbjegličkog statusa u Turskoj

Turska je ratificirala Međunarodnu konvenciju o izbjeglicama, ali oko četiri milijuna Sirijaca u toj zemlji nisu priznati kao izbjeglice. Turska im daje takozvanu „privremenu zaštitu", na temelju koje imaju dopuštenje boravka, pristup nekim vrstama socijalne pomoći i javnim službama te dobivaju potvrdu o osobnom identitetu. 

Prije potresa su Sirijci s boravišnim dopuštenjem smjeli putovati u dijelove sjeverne Sirije koje kontroliraju pobunjenici, kako bi posjetili prijatelje i rodbinu. Stotine sirijskih obitelji su tako redovito putovale kući za vjerske blagdane i slične prigode.

Ali, to se u posljednje vrijeme promijenilo, jer je nazočnost protjeranih Sirijaca u Turskoj postala kontroverzna politička tema. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je zbog predstojećih izbora počeo optuživati strance za loše gospodarsko stanje u njegovoj zemlji.

Turski političari su već duže vrijeme raspravljali o ideji prisilnog izgona Sirijaca u jednu takozvanu „sigurnu zonu" na sirijskom teritoriju. Turska vlada je nakon toga u travnju 2022. ukinula mogućnost putovanja Sirijaca u domovinu kako bi s obiteljima slavili ramazanski Bajram. Ankara je to redovito dopuštala od 2014. godine.

Tada je turski ministar unutarnjih poslova Süleyman Soylu za turske medije izjavio da bi Sirijci „mogli otići u sigurnu zonu i tamo ostati". U listopadu 2022. organizacija za ljudska prava Human Rights Watch je izvijestila da su turske vlasti proizvoljno uhitile i protjerale stotine Sirijaca.

Devet dana nakon potresa, 15. veljače, turska vlada je priopćila da Sirijci koji imaju dopuštenje boravka u Turskoj i koji žive u nekoj od deset pokrajina pogođenih potresom, mogu posjetiti Siriju, ali da tamo moraju ostati najmanje tri mjeseca, a vratiti se najkasnije nakon šest mjeseci. Ako se ne budu držali tih rokova bit će opozvano njihovo dopuštenje boravka, rečeno je. 

Izazovi i u Siriji

Promatrači tvrde da se većina povratnika vraća na područja na sjeveru Sirije, koja nisu pod kontrolom diktatora Bašara al Asada. Sirijskoj vladi se predbacuju ratni zločini i zločini protiv čovječnosti.

Područja na sjeverozapadu Sirije kontroliraju razne milicije, među kojima su i milicije koje podupire Turska ili Sjedinjene Države, ali ima i ekstremističkih islamističkih milicija kao što je Hayat Tahrir al-Šam, koja je nastala od Al Kaide i Nusra fronte.

Asad i njegov saveznik Rusija već godinama bombardiraju sjeverozapad Sirije. Infrastruktura je jako oštećena, a većina od oko četiri milijuna ljudi, koji žive na tom području, već odavno ovisi o međunarodnoj humanitarnoj pomoći. Potres je stanje dodatno pogoršao.

„Od ljudi u toj regiji i od novinara smo čuli da su brojni povratnici smješteni kod rodbine ili u privremenim logorima", kaže Ranim Ahmed, povjerenica za komunikaciju organizacije The Syria Campaign u razgovoru za DW.

„S obzirom na to da se većina povratnika ne vraća na područja koja kontrolira Asadov režim, oni se ne boje progona ili uhićenja od strane vladinih snaga sigurnosti", kaže Muhsen al Mustafa, znanstvenik na institutu Omran Center for Strategic Studies u Istanbulu.

Najveća opasnost prijeti od vlastodršca Bašara al Asada koji bi povratnike spriječio da se vrate na područja iz kojih potječu. „A ako ne napuste područja koja kontrolira oporba za njih je najveća opasnost da ih pogodi Asadovo oružje", kaže al Mustafa.

Povratak u Tursku?

Predsjednik organizacije SNHR Abdul Ghany dobro razumije zašto se njegovi sunarodnjaci zbog očaja i brige vraćaju u Siriju, ali on se brine i u slučaju njihovog povratka u Tursku – unatoč obećanju Erdoganove vlade.

„Većina ih ima dopuštenje boravka. Malobrojni imaju tursko državljanstvo. Ali, brine me da turske vlasti to vide kao šansu i da im neće dopustiti da se jednostavno vrate."

Glasnogovornica organizacije Syria Campaign Ahmed dijeli njegovu zabrinutost. „S obzirom na sve češće neprijateljstvo prema sirijskim izbjeglicama, koje smo doživjeli posljednjih mjeseci, postoji realan strah da ih Turska neće pustiti da se vrate", kaže ona. „Ali, to ćemo znati tek za nekoliko mjeseci, kad ti ljudi budu htjeli ponovo doći u Tursku. U biti je sve nesigurno", upozorava ona.

Zato organizacija Syria Campaign zahtijeva da međunarodna zajednica, osobito Ujedinjeni narodi osiguraju da „svatko ima pristup pomoći koja spašava život, da civilno stanovništvo na sjeveru Sirije bude zaštićeno i da sirijske izbjeglice u Turskoj budu zaštićene od sve većeg rasizma i prisilnog izgona".

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu