Zbog toga je većina mađarskog stanovništva protiv prihvatanja stranaca. Prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja najmanje su popularni Romi, Arapi, Kinezi i Rumuni. Predrasude o izbjeglicama su prisutne uprkos činjenici da je u ovoj godini 77 procenata manje azilanata došlo u republiku na Dunavu. Izbjeglički status je zatražilo više od 800 ljudi ali je odobreno samo 73 zahtjeva.

Granica Mađarske, nove članice Evropske unije, je ujedno i najduža vanjska granica Unije duga 1.100 kilometara. Vlada je alarmirala stanovništvo izjavom da je Mađarska postala ciljna zemlja za ilegalne migrante. Prva mjera je bila proširivanje domova za azilante za 2.500 mjesta.

Ali predsjednik madjarskog Helsinškog komiteta, Ferenc Köszeg, to demantuje:

"To je mit koji je proširila vlada. Madjarska je i prije bila tranzitna zemlja za te ljude što će najvjerovatnije i ostati. I politika prema azilantima je bila takva da su se zahtjevi izdavali na kratak period. Prema statističkim podacima, 70% zahtjeva i postupaka je u nekoliko sedmica obustavljeno. To je posljedica toga da su podnosioci zahtjeva nestajali, tj. da su ilegalno odlazili u Austriju, Njemačku, Francusku ili drugdje.”

Prema provedenim istraživanjima tri četvrtine Mađara smatra da zbog doseljenika raste stepen kriminaliteta. Njih 50% strahuju da bi im doseljenici mogli zauzeti radna mjesta. Izbjeglički val dolazi prije svega iz Iraka, Afganistana i Sudana.

Mađarska izbjeglicama nije interesantna jer se zahtjevi za azil rijetko odobravaju. Prošle godine je odobreno samo 5% od ukupno 2.400 zahtjeva. Tada su azil tražili pretežno Kosovari a danas su to Afganistanci, Iračani, Kinezi.

Od ulaska Mađarske u Evropsku uniju i u njoj je počeo važiti Dablinski sporazum. To znači, da zahtjevi za azil trebaju biti obrađivani tamo gdje su i predani. Kada čovjek podnese zahtjev, uzmu mu se otisci prstiju tako da se odmah može vidjeti da je on registrovan u Mađarskoj i da je tu prvi put stupio na tlo Evropske unije.

”To se potom elektronski pošalje u neku centralu negdje u Uniji i to čak anonimno. Ako neko potom podnese zahtjev za azil u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji onda se provjeravaju otisci prstiju. Na osnovu toga se odmah zna da je ta osoba prvi put podnijela zahtjev u Mađarskoj ili Češkoj. Tada nadležni organi u Njemačkoj kontaktiraju sa kolegama u recimo, Madjarskoj ili nekoj drugoj zemlji i ta osoba se odmah mora uputiti tamo" - objasnio je Köszeg.

Madjarski zakon o izbjeglicama sličan je takvim zakonima u Evropi. Rok za obradu zahtjeva je 60 dana. Međutim, za vrijeme te procedure dobar dio podnosilaca zahtjeva naprosto isčezne. Iz inostranstva se često čuje kritika na račun uslova u madjarskim izbjegličkim logorima. No, oni su pod redovnom kontrolom Helsinškog komiteta.

"Sada to nije tako strašno, logori nisu puni. Sada imamo mnogo manje podnosilaca zahtjeva za azil nego ranije" – kazao je Köszeg.

Jedan od razloga za smanjivanje broja izbjeglica jeste uspješan rad madjarske pogranične kontrole. Prošle godine je tamo zaustavljeno 500 šlepera i 10.000 izbjeglica. U prethodnih 5 godina je Madjarska investirala 40 miliona eura u sigurnost granice, a Brisel će uplatiti još 150 miliona eura. Madjarska namjerava pristupiti Šengenskom sporazumu 2006. godine, a taj sporazum predvidja odustajanje od kontrole na granicama prema članicama Unije i pooštravanje kontrole na vanjskim granicama.