Barnabas je umoran od svega. Sjedi u jednom baru u Rimu i pijucka coca colu. To je njegovo posljednje piće u Italiji, prije nego što krene ka aerodromu, gdje ga čeka let za Nigeriju. Istovremeno, i dalje mnogi njegovi sunarodnjaci svaki dan ulaze u čamce i brodove koji ih iz zemalja sjeverne Afrike poput Libije i Tunisa, prebacuju u EU. Onako kako su prebacili i Barnabasa prije tri godine. Sada ovaj 22-godišnjak želi da se vrati. Evropa ga je razočarala. "Nadao sam se dobrom životu, poslu i mislio sam da ću moći da šaljem pare svojoj majci. Ali, migrantni ovdje nemaju dobar život. Drugačije sam sve  to zamišljao."

Barnabas se provlačio afričkim kontinentom dok nije stigao do Libije. Neki njegovi prijatelji izgubili su život na putu kroz pustinju. Mjesecima je izdržao u Libiji, čekajući na svoje mjesto u čamcu. Reskirao je svoj život a onda ga je iz mora, skupa sa drugim migrantima, izvukla i spasila italijanska Obalna straža. Za ovog izučenog frizera, koji je u bijeg investirao 1.600 eura, Italija je bila obećana zemlja. A onda je odbijena njegova molba za azil. Isto se desilo i njegovim zemljacima. Potom se Barnabas  našao na ulici. "Vraćam se jer u Italiji za mene nema posla jer nemam potrebne papire. Ovdje sam na ulici prosio. U svojoj zemlji nikada nisam nekog molio za novac."

Precious sjedi za susjednim stolom u baru. I on je iz Nigerije. I on je brodom preko Sredozemnog mora došao u Italiju – i sada kao i Barnabas odlučio da se vrati u Nigeriju. "Ovo je bilo gubljenje vremena. Nisam mogao doći do posla. Da sam ostao u Nigeriji, do sada bih možda završio fakultet. Radujem se povratku i novom početku."

Prvi koji profitiraju od projekta dobrovoljnog povratka

Barnabas i Precious su među prvim migrantima, koji profitiraju od projekta dobrovoljnog povratka, kojeg organizuje Italijansko izbjegličko vijeće. Ovaj projekat je namijenjen ljudima, kojima je odbijena molba za azil i koji su obavezni da se vrate u zemlju porijekla. Program povratnicima daje startnu pomoä kako bi mogli pokrenuti privatni biznis. Barnabas bi ponovo želio raditi kao frizer. "Kada se vratim u Nigeriju, ponovo ću raditi kao frizer. Sada mi se otvara mogućnost da otvorim sopstvenu frizersku radnju. I tome se jako radujem."

Precious želi da otvori prodavnicu odjeće i kozmetike. Kao i svi drugi koji izraze spremnost da se vrate, i on će dobiti 2000 eura pomoći za novi početak. Ali ne u kešu. Partnerska organizacija u Nigeriji kupiće za taj novac radnju i prvu isporuku robe. Tako će povratnik Precious odmah po dolasku početi da radi i neće, kao u Italiji, sjediti skrštenih ruku.

Povratak iz Njemačke odvija se teško

Povratak migranata iz Nigerije, koji se nalaze u Njemačkoj, odvija se teško, uglavnom zato što nigerijanske vlasti ne sarađuju. Elisabetta Tuccinardi iz Izbjegličkog vijeća Italije kaže da je ovaj projekat predstavljen Ambasadi Nigerije u Rimu i da su oni sada dobili jedan termin sedmično da predstave povratnicima svoj projekat. "U ambasadu dođemo sa dva ili tri migranta. U pravilu u roku od dva sata dobijemo privremeni dokumenat , sa kojim ti ljudi mogu da napuste Italiju i vtae se u Nigeriju", kaže jedna saradnica italijanskog Vijeća za izbjeglice.

Od kraja maja ova nevladina organizacija je na ovaj način ispratila 30 miigranata u njihovu domovinu Nigeriju. Moglo ih je biti i više da vlada nije smanjila sredstva. Precious se oprašta, rukuje i odlazi za aerodrom. Sa sobom nosi poruku zemljacima da dobro razmisle prije nego se odluče da krenu ka Evropskoj uniji. "Moja poruka za one koji ipak hoće u Evropu je: Promislite dobro i nemojte kretati na taj put. Svi misle da će ovdje imati bolji i udobniji život, pare i sve drugo. Ali oni koji tako misle ne poznaju realnost. Moj bi im savjet bio - da ne dolaze!"

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android