Još uvijek sam šokirana. Zbog mog grada Kelna, u kome živim nekoliko godina. Grada u kome se nikada nisam osjećala nesigurno. Grada kojim se čak i noću - često i dok čekam voz na željezničkoj stanici - krećem sama, bez biber-spreja u džepu, bez straha. I sada su baš tu, na kelnskoj željezničkoj stanici, žene hvatane svud po tijelu, brutalno napadane, ponižavane? I to dok su bile zajedno sa svojim prijateljima, prijateljicama, sa članovima porodice? Sve to još djeluje potpuno nadrealno.

Pri tome znam da su i u ovoj zemlji masovne priredbe poput Oktoberfesta, dočeka Nove godine ili kelnskog karnevala škakljive manifestacije na kojima ima i džeparoša i onih koji seksualno uznemiravaju žene. I na mojoj zadnjici se par puta našla tuđa ruka. Ali, mogla sam da se branim - verbalno, šamarom, ili tako što su mi drugi pomogli.

Novogodišnja noć je imala sasvim drugu dimenziju. Protiv grupe muškaraca čije su "ruke odjednom bile svuda", kao što prenose neke žrtve, žena je nemoćna - čak i ako ima pratnju. Još se ne zna tačno koliko je žena te noći napadnuto ili seksualno uznemiravano, možda ih je bilo samo 15, a možda i pokoja više, ako nisu sve žrtve podnijele krivične prijave. Kelnska policija prenosi da je bilo 100 krivičnih prijava, dijelom zbog krađa, dijelom zbog seksualnih napada, kao i da je bilo oko 1000 osoba koje su izazvale nered pred željezničkom stanicom. Grupe u kojima je bilo do 20 muškaraca su se okomile na žene. Jedno je jasno: žene nisu napadali pojedinci. I još jedno: to se nije dešavalo u nekoj mračnoj ulici, već pred zgradom željezničke stanice.

Masa koja štiti postaje opasna masa

Kao žena u Njemačkoj sam uvijek imala osećaj da mogu da se osjećam sigurno na svakom mjestu gdje ima ljudi. Nesigurna sam bila samo tamo gdje nije bilo nikoga ko bi mogao da mi pomogne - na mračnim stanicama prigradskih vozova, u skrajnutim gradskim četvrtima, u parkovima. Ali ne i na kelnskoj željezničkoj stanici, sa svim njenim kioscima, osobljem, kamerama za nadzor, policijom i, prije svega, sa toliko mnogo ljudi. Masa koja štiti je postala masa koja je potencijalno opasna.

I tako se i ja, iako te noći nisam bila na željezničkoj stanici, kao stanovnica Kelna, kao Njemica i kao žena, osjećam ispipano kao i prave žrtve. Ne mogu da poredim ove događaje sa terorističkim napadom, ali te noći je napadnuta i moja sloboda, i sloboda svih žena u Njemačkoj.

Ne želim da držim odstojanje "dužine ruke"

To što žene ovdje mogu slobodno da se kreću, da oblače ono što žele, i što prema nepoznatim muškarcima ne moraju da drže rastojanje "dužine ruke", kao što je to nesrećno savjetovala gradonačelnica Kelna Henrijete Reker, to spada u najveća dobra za koja smo se mi žene (i još više naše majke i bake) izborile u Njemačkoj.

I kada na predstojećem karnevalu neke devojke i žene budu nosile kratke suknje i mrežaste čarape (većina žena je u novogodišnjoj noći nosila kapute i kape), to nijednom muškarcu ovoga svijeta neće dati pravo da ih pipka po zadnjici, grudima ili između nogu. Bilo da se radi o nekome ko "izgleda kao da je Arapin ili iz Sjeverne Afrike", ili o kradljivcu, ili o pripitom Rajnlanđaninu u kostimu medvjeda. Seksualno uznemiravanje žena je tabu, ne smije se čekati da to postane tek kada dođe do silovanja.

Trg Tahrir u Kelnu?

Kada se pročulo da su na kairskom trgu Tahrir, usred mase koja je mirno demonstrirala poslije svrgavanja egipatskog predsjednika Mubaraka 2011, grupe muškaraca godinama opkoljavale, seksualno zlostavljale i silovale svoje sugrađanke, čitav svijet se pobunio. Sada zbog silovanja više muškaraca služi doživotnu zatvorsku kaznu. No, mnoge egipatske žene još uvijek izbjegavaju gužve.

Kakve to veze ima sa Kelnom? S jedne strane, ne želim da razmišljam o tome da li u mom gradu mogu da uđem u prepun metro ili ću time dovesti sebe u opasnost. S druge strane, ako se Njemačka i dalje bude zauzimala za prava žena, onda i ovdje mora postojati "nulta tolerancija" - počinioci moraju biti uhvaćeni i osuđeni. Ako taj problem ne budemo mogli da riješimo u Kelnu, Hamburgu, Štutgartu ili drugdje, izgubićemo kredibilitet u Indiji, Južnoafričkoj Republici, Magrebu, svuda u svijetu. Moramo doslovce shvatiti član 1 našeg Osnovnog zakona: "Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo". U Njemačkoj valjda ne treba dodati i da to podjednako važi i za žene i za muškarce.