Može li užas da bude lijep? Berlinska izložba „Umjetnost u holokaustu“ pokazuje: nacisti su bili vinovnici najvećeg zločina u istoriji čovečanstva, a nekim umjetnicima je uspjelo da dokumentuju svoj život u koncentracionim logorima i getu i tako stvore potresna umjetnička djela. Na slici: „Geto u Lođu“ Josefa Kovnera, umjetnika koji je preživio holokaust.

Prvi put je u Njemačkom istorijskom muzeju izloženo 100 slika iz komemorativnog centra Jad vašem. Od 50-oro umjetnika, čija djela su izložena, 24-oro su ubili nacionalsocijalisti. Tako je bilo i sa Feliksom Nusbaumom, jednim od najpoznatijih umjetnika izložbe, koji je 1944. umro u Aušvicu. Poznata slika „Izbjeglica“ prikazuje njegov očaj u egzilu. Naslikao ju je 1939. u Briselu.

I ova umjetnica je poznata u Njemačkoj: Šarlot Salomon. Ona je svoju tragičnu životnu priču iznijela u vidu muzičkog scenskog djela propraćenog sa više od 700 ilustracija pod naslovom: „Život – ili pozorište?“ 1943. je deportovana iz egzila u Južnoj Francuskoj – u Aušvic. Čekala je prinovu, ali je ubijena čim je prispjela u logor.

Manje poznata je priča Neli Trol: ona je zajedno sa svojom majkom preživjela okupaciju Lavova – jedan hrišćanski bračni par ih je sakrio u svojoj kući. U svojoj sobici, Neli je između ostalog naslikala ovaj gvaš. Danas ima 81 godinu i doputovala je na otvaranje izložbe iz SAD.

Leo Brojer iz Bona se u Prvom svjetskom ratu borio za cara. 1934, godinu dana nakon Hitlerovog dolaska na vlast, ovaj umjetnik je emigrirao u Hag, a zatim u Brisel. Tamo je nastavio da se bavi slikanjem. 1940. je odveden u logor Sen Siprijen, a potom u Girs. Tamo je skicama i akvarelom slikao život u logoru. Umro je 1975. u Bonu.

U logoru Girs u Južnoj Francuskoj su Karl Robert Bodek, fotograf i tehnički crtač iz Černovica, i Kurt Konrad Lev, tekstilni dizajner iz Beča, zajedno pravili dopisnice – sve dok bodek 1941. nije deportovan: najprije u logor Lemij, zatim u Dransi i naposlijetku – u Aušvic. Tamo je 1942. ubijen.

Bedržih Frita spada u najpoznatije umjetnike ove izložbe. U Terezinu je bio šef biroa za crtanje gdje je zvanično proizvođen propagandni materijal. Frita i njegovi sapatnici su tajno slikali i užase geta. 1944. su otkriveni. Frita je umro u Aušvicu. Nakon oslobođenja Terezina nađeno je 200 njegovih radova – bili su zakopani ili sakriveni u zidovima.

Leo Has nije poznat samo po tome što je zajedno sa Fritom naslikao nekoliko slika o životu u logoru. U Zaksenhauzenu je morao da u okviru „Operacije Bernhard“ morao da falsifikuje novac saveznika. Preživio je i usvojio Tomaša, sina svog ubijenog prijatelja Frite. Poslije rata je u Terezinu našao 400 svojih radova – koje je tamo bio sakrio.

I Pavel Fantl spada u krug umjetnika iz Terezina, iako je zbog završenih studija medicine morao da rukovodi bolnicom za oboljele od tifusa u koncentracionom logoru. Ali, i njegovi crteži su otkriveni, pa je deportovan u Aušvic. U januaru 194.5 je ubijen. Uspio je da iz Terezina prošvercuje oko 80 svojih crteža.

Jakob Lipšic je prije rata radio na Umjetničkom instiutu u Viljnusu. 1941. je morao da se preseli u geto u Kaunasu. Tamo se priključio grupi umjetnika koja je tajno dokumentovala život u getu. Umro je 1945. u logoru Kaufering. Njegova supruga i kćerka su se poslije rata vratile u Kaunas i pronašle slike koje je bio sakrio na tamošnjem groblju.

Slike dokumentuju neutješnost i brutalnost u logorima, ali i pokazuju da su umjetnici svojim djelima, usred nacističkih užasa, stvorili neku vrstu svog, paralelnog svijeta. Izložba „Umjetnost holokausta“ je otvorena do 3. aprila u Njemačkom istorijskom muzeju. Ovdje se vidi slika Morica Milera „Zimski krovovi“.