Majicu je Uroš Janjić (25) kupio u Španiji gdje je bio na studentskoj razmjeni. Crno i bijelo i antifašistička poruka na njoj – ideja koju Uroš svim srcem dijeli. Niški Kej, mjesto gdje se decenijama okuplja omladina, prošlog četvrtka, međutim, nije bio dobro mjesto za Uroša i njegovu majicu.

Njemu i drugu prišla su petorica momaka kojima se nije dopala poruka „Antifašističke akcije". Prema Uroševim riječima, u desetak sekundi razmijenjene su dvije rečenice, a onda su uslijedila i dva uboda nožem. U leđa.

Ekstremisti samo čekaju povod

Uroš srećom nije bio životno ugrožen. Odmah nakon izlaska iz bolnice, priča ovaj mladi programer za DW, dobio je telefonski poziv i tišinu sa druge strane veze, a zatim je isti poziv dobio i njegov brat. „Kao da smo dobili poruku 'hej, mi smo tu'. Preventivno sam našao advokata i otišao u policiju na informativni razgovor. Posebno što tu ima čudnih stvari", kaže on.

„Recimo, tim momcima uopšte nije određen pritvor. Mislim da ih terete preblago: ovaj što me je ubo – za nanošenje teških tjelesnih povreda, a ova četvorica – za izazivanje tuče. Kada su privedeni, policiji su rekli da se kaju, da je to bilo slučajno i da definitivno nije bila majica u pitanju. Ali definitivno jeste, i nije mi jasno zašto toliko insistiraju da nije kad su mi rekli da im se ne sviđa moja majica i tražili od mene da je skinem", kaže Uroš.

Međutim, upravo se u majici izgleda krije odgovor. Za napadače je bolje da sve izgleda kao međusobna zađevica u kojoj su, eto, pretjerali, nego kao zločin iz mržnje i političkih pobuda. Događaj je pokrenuo lavinu komentara i osuda nasilnog ponašanja, ali i nevjericu – kako je moguće da usred grada bude izboden neko zbog majice koja se napadačima ne sviđa?

Isto se pita i Dragan Đorđević iz Mreže CHRIS Odbora za ljudska prava, organizacije koja se dvije decenije u Nišu bori protiv diskriminacije. Smatra da je u Srbiji veoma prisutan ekstremizam kao jedan od pojavnih oblika fašizma i problem sa prihvatanjem različitosti.

„Definitivno postoje ekstremisti, samo se čeka povod", kaže Đorđević za DW. On podsjeća na primjere iz svog grada: crtanje kukastih krstova po spomeniku Šabanu Bajramoviću i spomeniku narodno-oslobodilačkoj borbi, ali i na bačeni suzavac na koncert grupe Kal koja svira romsku muziku kada su na ulazna vrata stavili šipku kako niko ne bi izašao.

Đorđević vjeruje da je u slučaju napada nožem ključno kvalifikovati to djelo kako treba – a to je, kaže, zločin iz mržnje. „Kažnjivost u skladu sa zakonom i jasna reakcija su tu najvažniji. Verbalno nasilje je svuda prisutno, putem rijalitija ulazi u sve pore društva i mi smo kao narod oguglali na nasilje. Mladi su u ovakvom društvu izuzetno podobni za jačanje ekstremizma prema manjinskim grupama."

Najopasnije je nasilje države

Zabrinutost dijeli i istoričar Milivoj Bešlin. On smatra da fašizma ima u svakom društvu, ali da je pitanje da li je on na margini ili prelazi u politički i društveni mejnstrim, kada postaje posebno opasan. „U društvima gdje je nacionalizam vladajuća ideologija – što je slučaj u Srbiji, a nažalost i u velikom broju evropskih država – fašizam postaje normalizovana pojava", kaže Bešlin za DW.

„Nasilje države je možda i najopasniji vid fašizma. Vrlo često desničarski tabloidi kod nas i intelektualci desničarske i ultradesničarske provenijencije pozivajući na linč političkih protivnika i svih onih koje percipiraju kao 'drugačije' u stvari podstiču realno nasilje, iako ga sami ne praktikuju", nastavlja ovaj istoričar.

Bešlin podsjeća da i opozicioni krugovi govore kako se sa lošom vlašću obračunava po kratkom postupku, a pri tom optužuju jedni druge za fašizam. „To je veoma štetna upotreba i banalizacija tog pojma", kaže naš sagovornik. On dodaje i da to stvara visok stepen agresije i jednu vrstu atmosfere građanskog rata koju smatra veoma opasnom.

Lokalni zvaničnici u Nišu reagovali su na napad kasno i pod pritiskom medija, a policija nije odgovorila na pitanja DW.

Međutim, reaguju građani koji još nisu oguglali na nasilje, ali njih nije previše. Pedesetak ljudi okupilo se u četvrtak uveče, nedjelju dana poslije napada, na mjestu gde je Uroš izboden. Nosili su majice sa porukom „Stop fašizmu", a na leđima imali „rupu za nož“. Sa strane su, s vremena na vreme, neki mladići dobacivali veličajući Ljotića i Nedića.

Uroševa majica iz Španije ostaće mu drag suvenir. Kaže da će je i dalje nositi – ali po kući "jer očito u javnosti može nekome da smeta".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android