Barack Obama je trebao biti predsjednik koji donosi prekretnicu u odnosima s Rusijom koji su se s godinama sve više pogoršavali. Odnosi između dvije zemlje su se zaoštrili za vrijeme Bushove administracije zbog ruske intervencije u Gruziji i američkih planova o postavljanju raketnog štita u istočnoj Europi. Godine 2009. je tadašnja američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton poklonila svom ruskom kolegi Sergeju Lavrovu crveni „gumb za resetiranje“. Ta je gesta simbolizirala želju Bijele kuće da izgradi kooperativniji odnos s Kremljem.

Danas, pet godina poslije, Washington prijeti Moskvi ekonomskim sankcijama zbog krize u Ukrajini. To je najozbiljniji sukob između te dvije sile u protekla dva desetljeća, tvrdi Jeffrey Mankoff, stručnjak za rusku vanjsku politiku iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Washingtonu. „Neće biti povlačenja iz ovog sukoba koji je nastao zbog krize u Ukrajini - barem dok Rusija nastavi igrati svoju trenutačnu ulogu sve autoritarnije sile“, rekao je Mankoff u razgovoru za DW.

No počevši od sirijskog građanskog rata pa sve do iranskog nuklearnog programa, Americi je potrebna suradnja s Rusijom kako bi riješila niz međunarodnih problema. Republikanska oporba u Washingtonu smatra da je nevoljkost predsjednika Obame da zauzme agresivniji stav samo ohrabrila Damask, Moskvu i Teheran. „Kad je riječ o našoj vanjskoj politici, čini se kao da smo ostali bez jasnog vodstva“, izjavio je senator John McCain za DW na Münchenskoj konferenciji o sigurnosti u februaru ove godine.

Ograničena uloga SAD-a

No nije Obamina administracija ta koja je doista slaba, smatra Joshua Landis. SAD se danas kao sila suočava sa sve izazovnijim međunarodnim političkim okruženjem. I Kina i Rusija su izronile iz razdoblja političke i ekonomske slabosti s početka 90-ih godina 20. stoljeća. Sad se mogu bolje oduprijeti američkom pritisku. „Za vrijeme Georgea Busha starijeg smo se mogli izboriti za jednoglasnu odluku UN-a za napad na Irak za vrijeme Zaljevskog rata 1990. godine, što nas je stajalo samo nekoliko milijarda dolara,“ napominje Landis, stručnjak za Bliski istok na Univerzitetu u Oklahomi. „Mogli smo nagovoriti cijeli svijet da glasa za iznimno militarističku politiku prema Bliskom istoku, za koju danas ne bi glasali ni pod kojim uvjetima“, rekao je.

Rat dvaju sila preko leđa Sirije

U slučaju Sirije je američki ministar vanjskih poslova John Kerry optužio Rusiju da pomaže predsjedniku Basharu al-Assadu da se održi na vlasti šaljući mu oružje. Od početka građanskog rata u Siriji Moskva i Peking su stavili veto na tri rezolucije Ujedinjenih naroda u kojima je Vlada u Damasku oštro osuđivana, u kojima joj se prijeti sankcijama i poziva Assada da odstupi.

Prema pisanju The Daily Beasta, ministar Kerry je nedavno rekao vođama sirijske oporbe da je međunarodna zajednica izgubila godinu dana jer nije koordinirala svoje napore da svrgne Assadov režim s vlasti. To je pomoglo Damasku da učvrsti svoj položaj, a nedavno su Assadove snage uspjele ponovno zauzeti grad Homs nanijevši pobunjeničkim skupinama novi udarac.

Engleski list The Guardian nedavno je objavio članak u kojem je nekoliko iranskih stratega izjavilo da je Teheran dobio rat u Siriji. Iran je uz Rusiju bio jedan od ključnih zagovornika Assadovog režima. Zapadne obavještajne agencije tvrde da je Islamska Republika opskrbljivala Assada oružjem kako bi se borio protiv sirijskih pobunjenika.

Bez podrške Irana i Rusije Assadov režim bi vjerojatno pao, a pomoć pobunjenicima izvana bi znatno porasla jer bi ljudi udvostručili svoje donacije iz zaljevskih država kad bi osjetili u kojem smjeru puše vjetar“, tvrdi Landis.

I dok Assadov režim polako učvršćuje svoj položaj, sirijska je oporba ovog tjedna u Washingtonu kako bi zamolila Obaminu administraciju da ih opremi protuzračnom obranom. Bijela kuća je poslala lako naoružanje i ograničen broj protutenkovskih raketa tipa TOW. No predsjednik je dosad oklijevao poslati veliku količinu teškog naoružanja zbog straha da bi ono moglo završiti u rukama islamističkih militanata.

„Da je predsjednik Bush ondje i da ih napadnemo sa svim raspoloživim sredstvima, mogli bismo ih poraziti u roku od dva tjedna“, kaže Landis. „No problem je u tome što ćemo dobiti ako ih porazimo? Obama je zbog toga odustao. Ne želi to priznati. Radije bi da to Rusi priznaju.“

Klimava suradnja oko kemijskog oružja

Iako je SAD na ratnoj nozi s Iranom i Rusijom zbog budućnosti Assadovog režima, zasad se otvorila suradnja oko širenja oružja. Kremlj je prošle jeseni spriječio američku vojnu intervenciju u Siriji vršeći pritisak na Damask da preda svoj arsenal kemijskog oružja.

Sirija je međunarodnim inspektorima, koji su imali podršku Rusije i SAD-a, predala oko 92 posto svog kemijskog naoružanja. No mišljenja se i dalje razilaze po pitanju transparentnosti i učinkovitosti cijeloga postupka. Damask kasni s izvršenjem tog plana tvrdeći da zbog sukoba s pobunjeničkim skupinama ne može pristupiti preostalih osam posto svog arsenala.

Rusija, s druge strane, hvali suradnju Assadovog režima s međunarodnom zajednicom. No Francuska, Velika Britanija, Izrael i SAD su zabrinuti da je Damask zadržao mali dio svog kemijskog naoružanja daleko od očiju inspektora.

Konačni poticaj za dogovor o nuklearnom naoružanju s Iranom

Podrška Moskve je igrala ključnu ulogu i u pregovorima oko iranskog nuklearnog programa. Prošlog novembra su svjetske sile i Iran postigli privremeni dogovor u kojem je Islamska Republika pristala zamrznuti svoj program obogaćivanja urana u zamjenu za ublažavanje sankcija. Ovog tjedna kreće nova runda pregovora o nuklearnom naoružanju. Krajnji rok za postizanje dogovora je 20. juli. No s obzirom na to da Zapad pooštrava sankcije protiv Rusije zbog krize u Ukrajini, neki su analitičari izrazili zabrinutost da bi Moskva mogla produbiti svoje veze s Iranom. Kremlj s Teheranom pregovara o poslu s naftom, što prema mišljenju Washingtona predstavlja kršenje uvjeta privremenog dogovora. Iranska novinska agencija Fars za to vrijeme tvrdi da su ruski dužnosnici pristupili Teheranu kako bi pronašli način da se zaobiđu sankcije Zapada zbog krize u Ukrajini.

„Postoji zabrinutost da će Rusija pokušati upropastiti postignute rezultate s Iranom“, rekao je Mankoff. „No ako Amerika pametno odigra, može se još uvijek dovesti u situaciju u kojoj će Iranci pomisliti da će više profitirati ako budu surađivali s Amerikancima nego da dopuste Rusiji da sve pokvari.“

Međutim, Moskva je bila vrlo angažirana u pregovorima oko iranskog nuklearnoga programa, tvrdi Suzanne Maloney iz zaklade Brookings u Washingtonu. A Kremlj baš i nema razloga da podupire navodni iranski program nuklearnog naoružanja koji bi mogao biti povod za još jednu američku vojnu intervenciju na Bliskom istoku.

„Dosad smo mogli vidjeti da su sve strane uspijevale odvojiti postupak pregovara o opširnom (iranskom) nuklearnom dogovoru od zaoštravanja bilateralnih odnosa između SAD-a i Rusije“, rekao je Maloney u razgovoru za DW.

„Tijekom zadnjeg kruga pregovara održanog prije otprilike mjesec dana sve su strane izjavile da su stvari krenule u dobrom smjeru i da su suradnja i atmosfera vrlo dobre.“