Kada na Međunarodni dan žena pogledam u svijet, prođe me jeza: Milioni pripadnica mog spola bore se za puko preživljavanje, bore se za život bez stalnog nasilja, bez straha od njihovog muškog okruženja, za financijsku neovisnost na ravnopravnim osnovama sa muškarcima u njihovom društvu. I to u velikom broju svjetskih regiona bez stvarnih izgleda za uspjeh.

Smijem li se onda ja kao Njemica na Međunarodni dan žena zaista žaliti zbog bilo čega? U mojoj zemlji smiju (da, zapravo moraju!) djevojčice ići u školu isto kao i njihova braća. One u međuvremenu imaju bolje obrazovanje, pristupaju svakom zanimanju kojem žele i mogu, čak i kancelarskom. 

Žene još uvijek zarađuju manje od svojih muških kolega

Samo - one još uvijek zarađuju nešto manje od 20 procenata manje od muškaraca i time su među 28 članica EU skoro na samom začelju. Zašto? Jer su one još uvijek te koje se u osnovi brinu za domaćinstvo, djecu i njegovanje staraca. Zbog toga je njihovo radno vrijeme reducirano, čime su njihove mogućnosti za karijeru istodobno minimalizirane ili se one čak uopće više ne mogu vratiti na dobro plaćene poslove. Osim toga važi sljedeće: tzv. "tipično ženski poslovi" su u osnovi loše plaćeni. No i žene na pozicijama, koje su dobro plaćene, često zarađuju manje od svojih kolega koji rade isti posao. A onda, ako se žale, moraju od muškaraca, koji se podrugljivo smiju, slušati kako su trebale bolje pregovarati.  

To ne znači da nema pokušaja da se situacija poboljša: Tek u januaru je njemačka Vlada donijela Prijedlog zakona za "podsticanje transparentnosti u strukturama plaćanja" koji poduzeća sa više od 200 uposlenika u buduće obavezuje na to da plaće svojih uposlenika ako se to od njih traži, javno saopće. Oko ovog Prijedloga zakona se sada već više od godinu dana žestoko raspravlja. Brojni muškarci - posebice iz privrede - kritiziraju ovaj postupak prije svega navodeći da je to preskupo. Nije li ovo zaista cinično? Pravedna raspodjela plaća - kada dakle muškarci i žene za isti posao bivaju jednako plaćeni - je preskupo i košta privredu previše?

Apropos privrede: Ona godinama na području jednakopravnosti ima neslavnu ulogu. Sa tzv. "Gendermarketingom" ona kontinuirano doprinosi tome da djevojčicama i dječacima od malih nogu budu utisnute stare podjele uloga među spolovima iz 50-tih godina. Skoro da više nema igrački koje su i za dječake i djevojčice, svijet djece je konsekventno podijeljen u roza i svijetlo plavu boju. Na - roza - igrački-šporetu stoji u roza odjevena princeza i kuha u plavo obučenom junaku njegovo omiljeno jelo. Na - plavim - uvezima "Priče za dječake koji uöe čitati" jurcaju astronauti, pirati i policajci kao budući junaci, dok na u roza obojenim uvezima "Priče za djevojčice koje uče čitati" jedna u roza obučena mala princeza miluje konja. I to na knjigama jednog renomiranog izdavača udžbenika.

Prastara slika o podjeli uloga 

Preduzeća sliježu ramenima i upućuju na njihov cilj o maksimizaciji dobiti. Jer umjesto da možemo knjigu od sestre dati bratu i obrnuto, za industriju je naravno bolje da istoj obitelji proda drugu knjigu. Pri tome se veoma svjesno previđa da su istraživanja već odavno dokazala koliko to rano razdvajanje u divlje dječake i slatke djevojčice ima utjecaja na život odraslih. I to naravno objašnjava zašto u Njemačkoj ponekad imamo osjećaj da smo ispod jednog sasvim tankog sloja jednakopravnosti još uvijek obavezani prastarom slikom o podjeli uloga iz prethodnog stoljeća.  

Da, žalim se na situaciju u ovoj zemlji koja je, u poređenju sa globalnim stanjem u kojem žive žene, na izrazito visokom nivou. Ali ja živim sada upravo u ovom okruženju. Ne mogu se često oteti dojmu da veliki dio muškog stanovništva jednakopravnost, koja se ovdje živi, samo "podnose" i nisu zaista punim srcem za to jer inače ne bismo stalno trebali zakone kao što je Savezni zakon o jednakopravnosti ili budući Zakon o transparentnosti ličnih dohodaka da bi se malim koracima krenulo naprijed kada je riječ o ženama.