Jordanski pilot, Muas Al-Kasasba je mrtav. Njega je takozvana „Islamska država“ živog spalila. Zatvoren u kavez, prošao je neopisive muke. Njegov samrtni ropac trajao je 20 minuta, a prije toga je očigledno bio teško zlostavljan. U jedva zamislivoj eskalaciji brutalnosti, taj inkvizicioni postupak, to javno spaljivanje živog čovjeka, je odvratno, izaziva odbojnost i gađenje. Tako se barata sa najnižim porivima, dovodi do eskalacije terora brutalnosti.

Šta je sljedeće?

„Islamska država“ je najprije ljude tjerala u ropstvo, protjerivala, zlostavljala, silovala, ubijala, uništavala čitava naselja. Jezidi, hrišćani, ljudi drugih vjera, naprosto su uništavani, javno im je odrubljivana glava, a sada je živ čovek javno spaljen. Čega će se još dosjetiti samoproklamovani „božiji ratnici“, šta će još uraditi u totalitarnom ludilu, opijeni vlašću nad životom i smrti? Da li postoji još prostora za eskalaciju brutalnosti, za inceniranje video-zapisa sa njihovom terorističkom ikonografijom i tobožnjim „povratkom korijenima istinitog, čistog, izvornog islama“?

„Islamska država“ upućuje izazov svima nama. Prije svega zemljama po kojima divlja, Siriji i Iraku. Potom i susjedima, Jordanu, Turskoj, Iranu. Cijeloj regiji, od Saudijske Arabije do Egipta. I konačno, cijelom svijetu – od Evropske unije, preko Sjedinjenih Američkih Država, sve do Rusije, koju takođe ugrožava terorizam. Više se ne radi o uspješnim vazdušnim napadima, o tome da se podrže Kurdi isporukama oružja. Ne radi se više ni o azilu za stotine hiljada, za milione izbjeglica. Čak se više ne radi – ma koliko to bilo gorko – o političkoj sudbini sirijskog diktatora Asada.

„Islamsku državu“ treba vojno poraziti

Vojno tu tvorevinu treba uništiti, kao što je prije 800 godina uništena sekta ubilačkih Asasena. Radi se prije svega o vojnom pohodu, trebalo bi odgovoriti na izazov i „Islamsku državu“ poraziti vojno, mada bi smrt Al Bagdadija i njegovih džihadista sigurno dovela do povećanja broja njegovih sljedbenika. Tek drugi korak bi bio da se suzi društvena i politička baza za fascinaciju džihadistima.

To će biti težak korak, kao što može da se vidi na Bliskom istoku u kojem se raspadaju države – Jemen i Libija – ili na rubovima Zapada, koji se lako mogu upaliti, pa i na Kavkazu. No, to su zadaci koje moraju rješavati arapske zemlje. One odlučuju da li žele multikulturna i multireligiozna društva ili će dozvoliti da ih u svoj vrtlog uvuče fanatični islamizam.

Jordan je u znak osvete pogubio džihadistkinju Al Rišavi kao i člana Al Kaide Karbulija. Možda to nailazi na odobravanje u Jordanu i možda je to u interesu beduinskog plemenskog društva hašemitske kraljevine. No, to je starozavjetna logika, a ne logika pravne države. Možda to privremeno dovede do unutrašnjeg jačanja, ali vjerovatno će prouzrokovati dalju eskalacije nasilja.